Konoba Stari Podrum u Momjanu u Istri ima fenomenalnu priču, lokaciju i ambijent. Restoran je smješten u bivšoj tvornici likera, prvoj u Istri, u neposrednoj blizini jedne od najpoznatijih vinarija u Hrvatskoj, prekrasno uređenog Kozlovića.
Uza sve to, Stari Podrum je odlično uređen, tradicija i suvremena arhitektura se spajaju u efektan ugođaj, a velike staklene stijene za lijepih sunčanih dana osiguravaju prozračnost i ugodnu svjetlinu. Lokal je i veoma popularan. Iako smo bili dok je vani pljuštala kiša, gotovo svaki stol je bio pun, uglavnom strancima i tek pokojim lokalcem.
Kad se spoje dobro vrijeme, ugodna atmosfera i gotovo genijalan ambijent, Stari Podrum ne želite napustiti. Problemi, međutim, nastaju pri kuhanju. Jelovnik je uzoran i nema nepotrebnih kompromitirajućih dodataka.
Kuhinja tek naizgled nudi sve što bi istarska konoba trebala nuditi. Tu su pršut, sir, sezonske namirnice poput šparoga u proljeće i bijelog tartufa zimi, kobasice i ombolo, razne tjestenine i steakovi. U lokalu se očito ponose svojom sezonski orijentiranom rustikalnom kuhinjom. No, ničemu od toga ne zna se porijeklo.
Za steakove nismo imali snage, pa smo naručili lagana jela koja pripadaju sadašnjoj sezoni. Započeli smo malim pozdravom iz kuhinje, sir i tartufi na hrskavom kruhu koji su taman dovoljni za kakav lagani zalogaj.
Nadalje, pršut i sir su bili korektni, ali apsolutno najbolje jelo dana bila je fritaja sa šparogama koja nas je očarala svojom jednostavnošću i izraženim okusima. Jedino što bismo voljeli jest da je slanina koja ide uz jelo bila ipak mrvicu hrskavija. Na temelju tog jela htjeli smo nastaviti u istom tonu pa smo naručili tjesteninu sa šparogama i još jednu s boškarinom.
I tu nastaju problemi, svepristuni u hrvatskim restoranima koji nisu previše ambicizoni. Tjestenina sa šparogama dolazi puna vrhnja koje je ubilo i otežalo svaki okus koji bi lagana proljetna pasta trebala imati. Zaista je šteta što Stari Podrum nije nastavio u dobrom tonu predjela.
Druga pasta se sastojala od mesa koje je na momente bilo premasno i žilavo, a uz to ga je bilo i premalo za jednu osobu. Jedna od pasta je također bila prekuhana, kao da je par minuta previše provela u vodi. Desert, štrudla s jabukom i sladoledom je solidna ali nimalo bolja od prosjeka hrvatskog slastičarstva u restoranima. Stari Podrum je na trenutke vrlo dobar, no na kraju ipak razočarava i ne možemo se oteti dojmu da uživa preveliku populrnost u odnosu na ono što nudi.
Vinska lista je primjerena. Sastoji se od istarskih vinara poput Kozlovića, Claija, Cuja, Belaja, Piquentuma. U vitrini smo uočili i ponešto šampanjaca što je svakako pohvalno. Šteta je međutim što nas apsolutno nitko nije ponudio nikakvim pjenušcem ili šampanjcem na početku večere, a i nekoliko puta su nam rekli kako su njihova kućna vina sasvim dobra u odnosu na dobre butelje koje imaju.
Mi smo se ipak odlučili za genijalnu Kozlovićevu Santa Luciju iz 2017. Večeru smo platili 120 eura, s tim da je gotovo pola računa otpalo na platinastu Santa Luciji. Možda u time i jest ključ popularnosti Starog Podruma.
