Odlazak Saše Pribičevića iz kuhinje pogodio bi svaki restoran. Njegov doprinos daje stratešku prednost. Lošinjski Matsunoki odlučio je zamijeniti jednog od najboljih poznavatelja japanske kuhinje u Hrvatskoj stranim chefom, točnije Orhanom Cakirogluom iz Turske.
Gospodin Cakiroglu ima bogat CV. Radio je u svjetski relevantnim restoranima poput Hakasana, Nobua i Zume. Svejedno, Matsunoki je s novim chefom izgubio autorsku ruku i dubinu lokalnih sushija, a dobio nešto što bi se moglo okarakterizirati kao vrlo dobar restoran, ali na određeni način ipak konfekcijski. Lista predjela je svakako zanimljiva, pa smo ih naručili nekoliko nakon cjelodnevnog šetanja po Lošinju.
Gyoze punjene piletinom i kozicama, izvrsno kombinirane s ljutim umakom i prženim mladim lukom, ostavile su najbolji dojam. Tuna na francuskom kruhu i foie gras bile su korektne ali ni blizu gyozama. Jelo je djelomično kreativno, no u drugu ruku i pomalo generično.
Ceviche od orade s nezgrapno nasjeckanim avokadom je potpuno zaboravljiv. U zadnje vrijeme pojeli smo barem nekoliko boljih i bogatijih cevichea. Zapravo nam je najviše žao što nisml mogli naručiti jelo koje smo jako željeli. Kamenice u tempuri na meniju su zvučale su odlično, ali Matsunoki trenutno nije imao kamenica.
Za glavno jelo podijelili smo jakovske kapice s batatom koje su nažalost bile potpuni flatline. Meso jakovskih kapica kao da je igralo ulogu piletine, a pire od batata tek je malo iznad prosječnog kućnog kuhanja. Zatim smo pitali osoblje da nam pripreme nekoliko različitih sushija. Koji su bili uglavnom dobri, uz tek pokoju iznimku. Ne znamo zašto je kuhar imao potrebu stavljati majonezu od ne baš svježih tartufa i sve to pomiješati u sushi od kozica u tempuri. Taj sushi je imao okus poput poznatih krumpirića s tartufatom iz Submarine burger bara.
Kalifornijske rolice su zanimljive, ali apsolutno najbolji je bio nigiri od lososa, suzuki brancina i fantastične o toro tune. Losos je bio bez mane, dok su brancin i otoro tuna gastronomski spektakl. Lijepi nigiri od brancina spada među bolje sushije koje smo probali, a o toro tuna s delikatno prošrana masnoćom se doslovno topi u ustima.
Uspjeli smo probati i nigiri sa škampima, čije je meso fenomenalno slatko i podatno za sushi. Matsunokijeva sushi sekcija jelovnika očigledno sadrži neke od najboljih primjera sushija u Hrvatskoj, ali i neke od najkičastijih gluposti poput guranja tartufa i majoneze u sushi. Ostatak jelovnika je također kombinacija pogodaka i promašaja. Deserti su vrhunski, posebno nas se dojmila matcha s vanilijom obojanom borovnicom. Drugi desert, čokolada s miso karamelom je bio vrlo dobar no s mrvicu viška kiseline.
Možda najbolji segment Matsunokija su vinska lista, znanje sommeliera i izbor vina na čaše koje smo uspjeli probati. Počeli smo s Egly-Ouriet šampanjcem, nastavili u velikom internacionalnom tonu s mineralnim Les Hauts de Smith blancom iz 2020, pa se zatim ipak vratili u Hrvatsku s Testamentovim pošipom. Vinska lista je skoro podjednako dobro orijentirana na prirodna biodinamička vina, kao i na ona klasična. Izbor na čaše je spektakularan. Servis i ambijent su na standardno visokoj razini.
Hotel Bellevue, UlicaČikat 9, Lošinj
HRANA 4 VINA 5 SERVIS +4 AMBIJENT -5
