Pekarnica Korica ne izgleda kao da je otvorena prošlog tjedna. Nekim dobrim mjestima treba godinu dana da ih publika stvarno prihvati, neka krenu odmah. Teško je reći što točnopresuđuje u tome, ali Korica je očigledno u ovoj drugoj, sretnijoj grupi. Kroz odlično uređenu pekarnicu u svijetlozelenim pločicama u ponedjeljak između 10 i 11 sati ljudi su prolazili kao da radi mjesecima. U stražnjoj prostoriji, za komunalnim stolom sjedila je mala ekipa s laptopima, koja je očito u Koricu privremeno preselila ured. Za nekoliko retro stolova ispred vitrine ljudi su pili kave, čitali novine, radili i jeli brioše i kroasane. Iz same pekarnice koja je staklom cijela otvorena prema ulici, na pokretnim policama stizale su tople štruce, a kupci su odnosili baguette, tanke sendviče od baguettea s pršutom, ražene kruhove i peciva. Razlog za tu živost nije samo u uređenju i poziciji.
Korica je odgovor na jedan od starih zagrebačkih gastro-problema – manjak dobrog kruha, o čemu smo više puta pisali. Ivana Urem Marohnić otvorila je pekarnicu pitajući se što i mnogi: zašto se u gradu kojemu je dobra hrana očito važna, ne može naći ono najosnovnije – propisno napravljen kruh.
U Korici smo probali brioš i kroasan laminiran maslacem, i raženi kruh. Brioš je vrlo dobar, kroasan odličan, hrskav, dobre konzistencije, pun maslaca, tamnozlatne boje i školski napravljen. Raženi kruh je na razini onoga koji peku vrhunski restorani. Recimo da nije baš kao kod Rudolfa Štefana u Pelegriniju, ali se može mjeriti s onim kod Ane Roš u Hiši Franko. Dobar kruh je teška disciplina, jer se nikako ne može fejkati. Ni vrhunski sastojci ne vrijede puno bez ozbiljnog znanja i brige u procesu pečenja. S druge strane, na tržištu je toliko parfimiranih podgrijanih kruhova da svaki pošteno napravljeni kruh odmah iskoči iz mase. Tu je očita prednost mjesta kao što je Korica gdje, kako kažu, prate tradicionalni pekarski postupak, koriste samo prirodne kvasce i metode stare desetljećima, tijesto fermentira 48 sati a nabavu žele zaokružiti tako da sve što koriste bude lokalno i prirodno. Korica prodaje još dvije vrste danskih peciva, sourdough kruh, slatke kruhove od banane i oraha, pite od limuna, mramorni kolač, kruh s grožđicama.
Dobro je što pekarnica nije zatrpana s milijun besmislenih proizvoda koji bi trebali stvoriti sliku bogate ponude. Ima nekoliko vrsta kruha, par peciva, nešto mliječnih proizvoda, sasvim dovoljno za mjesto koje želi poslati poruku da je fokusirano na kvalitetu. Imaju nekoliko jačina i dužina espresa i bademovo mlijeko kao opciju za kavu. Ovoga puta smo se nažalost mimoišli s vlasnicom pa je nismo ispitali sve što nas je zanimalo o starterima, brašnu i planovima, ali u Koricu ćemo se vraćati, pa taj razgovor ostaje za neki idući članak.
