Svaki restoran trudi se da vam večera bude pravo iskustvo. Ali restorani imaju ograničenja, a ljudi žele sve više iskustva i ekskluzivnosti. Zato pop-up fine dining raste već više od 10 godina. Nakon što je u rujnu debitirao u Dubrovniku, u Zagreb prvi put stiže, pop-up koncept koji u Hrvatskoj vodi Richard Gruica, Amerikanac hrvatskog porijekla rođen na Jamajci, koji je u Hrvatskoj odlučio provoditi više vremena od povremenih posjeta roditeljima. Hrvatskoj pridružio svojim roditeljima. Nešto između misteriozne večere, privatnog druženja i odlaska u fine dining restoran, prvi zagrebački Gipsy Table održava se 9. prosinca od 19 sati, naravno na nepoznatoj lokaciji koja će gostima biti otkrivena 24 sata prije večere, kuhaju Priska Thuring iz Dubravkinog Puta, Toni Erceg iz restorana LD-Lešić Dimitri, Damir Šarić iz dubrovačkog restorana Stara Loza koji je radio i prvi hrvatski Gypsy Table, sam Richard Gruica i slastičarka Lucija Tomašić koja je radila sa chefom Jeffreyem Vellom, s Petrom Jelenić u Mak na konac i u londonskom restoranu s Michelinovom zvjezdicom Alyn Williams u hotelu Westbury.
Ovako je izgledao Gipsy Table u Dubrovniku.
Svaki Gypsy Table u Hrvatskoj ima i humanitarni karakter. Koncept je specifičan po tome što se večere nikad ne održavaju u restoranima i uvijek se kuha na otvorenoj vatri, bez klasične kuhinje. U Dubrovniku je skupljen novac za sklonište za napuštene životinje Žakorica. Gosti u Zagrebu donijet će igračke za božićne pakete za djecu iz siromašnih obitelji. Cijena rezervacije je 75 eura po osobi, 140 eura za dvije osobe.
Koncept pop-upa koji u gastronomiji koji u zadnjih nekoliko godina ludo raste, nastao je iz puno prozaičnijeg razloga od želje da se ljudima priušti jedinstveno iskustvo. Pop-up je nastao kad je američki chef Ludo Lefebvre 2007. prekršio jedno od osnovnih pravila biznisa i pustio da mu strah definira poslovnu odluku. Umjesto da se obveže za nekoliko milijuna dolara kod investitora i idućih 15 godina provede zakopan u kuhinju luksuznog restorana, odlučio je otvoriti nekoliko različitih privremenih restorana u Los Angelesu. Zamislio je da će na svakom mjestu raditi nekoliko dana i nestati čim nešto zaradi, pa otvoriti drugdje. Ti su Lefebvreovi restorani postali senzacija u Los Angelesu, a chefovi koji su ga slijedili pretvorili su pop-up u uspješan poslovni model koji daje višefinancijske slobode, omogućava brzi ulazak na nova tržišta i kratke, eksplozivne kreativne iskorake.
Chef Paul Pairet elemente gipsy tablea eksploatirao je do krajnosti u svom slavnom Ultravioletu u Šangaju, koji je San Pellegrino ove godine proglasio trećim najboljim restoranom u Aziji. Ultraviolet je na tajnoj lokaciji, prima samo 10 gostiju po večeri, shuttle ih skuplja i odvozi u restoran tako da ne znaju kojim putem idu, i svaka grupa gostiju dobiva potpuno drugačije na mjestu koje više funkcionira kao imersivno kazalište nego fine dining restoran. U Hrvatskoj, koja praktički živi između nekoliko urbanih centara i obale, i ima dosta znatiželjne publike koja ne može plaćati fine dining nekoliko puta tjedno ali je spremna platiti za posebna iskustva i evente, koncepti poput Gipsy Tablea mogli bi se sasvim dobro udomaćiti.
