“Ove godine idem ljetovati na Lastovo”pričao nam je prije par dana vrhunski konobar iz jednog od najpopularnijih zagrebačkih restorana, “Dosad sam redovito ljetovao na Korčuli, ali u zadnje je vrijeme došlo do hvarizacije Korčule. Otvorili su se skupi striptiz klubovi, a cijene u drugim lokalima otišle su u nebo. Korčula se više ne isplati, Korčula se upravo hvarizira.”
Naš omiljeni konobar skovao je, eto, tijekom spontane konverzacije uz ručak, termin koji precizno obilježava turističku sezonu 2023. u južnoj Hrvatskoj: hvarizacija Korčule.
Što znači hvarizacija Korčule?
Hvarizacija Korčule označava divljanje cijena koje nije utemeljeno u kvaliteti. Hvarski klubovi prodaju bazične šampanjce poput Moët et Chandona po višoj cijeni nego što na drugim destinacijama koštaju luksuzni šampanjci poput Dom Perignona. Ove sezone pridružili su im se korčulanski klubovi, gdje bazični Moët Brut Imperial košta skoro deset puta više od nabavne cijene. Isti se trend piratskih cijena dešava i na mnogo nižim nivoima. Dubrovački vjesnik ovih je dana objavio da korčulanski kafić Arula, u vlasništvu splitske tvrtke Pekare Babić, naplaćuje krosane 6 eura. Jedna je gospođa dva kroasana i čaj platila 15,80 eura pa je, opravdano šokirana, poslala račun Dubrovačkom vjesniku. Zašto je ovaj račun skandalozan?
Zato jer u Bread Clubu, jednoj od prvih zagrebačkih craft pekarnica, kroasan košta između jedan i pol i dva i pol eura zavisno od punjenja. Što znači da su neki tipovi iz Pekare Babić odlučili prodavati kroasan skoro dva i pol puta skuplje nego što košta jedan od najboljih kroasana u Hrvatskoj. Piratska politika cijena prvi se put u Hrvatskoj počela provoditi baš na Hvaru. Grad Hvar pun je groznih hotela koji su jezivo skupi, i loših restorana i barova koji su nerealno skupi (čast iznimkama, kojih je veoma malo). Sada se trend lošeg ugostiteljstva za pretjeran novac s Hvara proširio na Korčulu, otok na kojem djeluje nekoliko najboljih dalmatinskih vinarija poput Nerice, Luke Krajančića i Merga Victe.
Hvarizacija Korčule koja se, dakle, podjednako manifestira kroz cijenu Moëta od 330 eura i kroz cijenu kroasana od šest eura, prijeti upropaštavanju korčulanskog turizma. No, golema pohlepa koja stoji iza divljanja cijena na hrvatskom jugu, zapravo prijeti cjelokupnoj hrvatskoj turističkoj industriji. Petnaestak posto lošiji dubrovački booking za srpanj i kolovoz dosta snažno sugerira koliko su turističko-ugostiteljski pirati opasni za hrvatski turizam. Da se razumijemo.
Mi nismo protiv visokih cijena. Dapače, mislimo da je sjajno što Villa Dubrovnik prodaje sobe za 2000 eura na noć, jer je Villa Dubrovnik najbolji i dubrovački i jedan od najboljih hrvatskih hotela. Međutim, vrijednost usluge i robe mora opravdati visoku cijenu. A bazični Moët za više od 300 eura i kroasan za šest eura ne opravdavaju svoje cijene, nego samo svjedoče da je dio poduzetnika na Jadranu ove godine odlučio opljačkati svoje goste. Taj proces legalne pljačke, u korčulanskom slučaju doista možemo nazvati hvarizacijom Korčule.
