Željko Alfirević jedan je od najuspješnijih splitskih ugostitelja. Alfirević i njegova obitelj drže više lokala u samom centru Splita, uključujući i bistro NoStress. Prije pandemije NoStress radio je toliko uspješno da je Alfirević morao doslovno udvostručiti kapacitete kuhinje. Hrana je uvijek bila korektna, definitivno bolja nego u 95 posto splitskih turističkih restorana, a cijene normalne.
Onda je gradskom Odlukom o komunalnom redu NoStress, smješten na splitskoj Pjaci, izgubio terasu. A bez terase de facto ne može raditi. Pa je Visoki upravni sud ovih dana poništio Odluku splitskih vlasti, i to zbog proceduralnih razloga. Vidjet ćemo hoće li NoStress sada ponovo postaviti terasu. No, mnogo je bitnije da se ovaj sukob morao i trebao izbjeći.
NoStress je restoran koji splitskim turistima, i to onim “boljim” splitskim turistima definitivno treba. Gradskim bi vlastima trebalo biti u interesu da pomažu ozbiljnim ugostiteljskim projektima kao što je NoStress. Champs Elyssess i Boulevard Saint Germain prepuni su terasa. Očigledno je, dakle, da je u urbanim povijesnim sredinama koje nisu manje vrijedne od splitskog Narodnog trga, mogucće pronaći odgovarajuća, trajna rješenja koja zadovoljavaju i potrošački i kulturno-povijesni interes. Zabranama i sudovima ni u ovakvim se slučajevima ne postiže apsolutno ništa.
