Prošlog četvrtka oko podneva nad zapadnom su se Istrom nadvili tmasti oblaci, koji će sat i pol kasnije prerasti u epsku oluju. Zbog intenziteta kiše ponegdje između Brtonigle i Novigrada promet se gotovo zaustavljao.
Usprkos lošoj prognozi, nagovorili smo obitelj Visintin da umjesto u kušaonici, njihova nova vina probamo ispod velike smokve u vrtu, s pogledom na Veraldine vinograde.
Obiteljska fotografija koju upravo gledate snimljena je otprilike šest minuta prije početka pljuska. Lagana je kiša počela padati već oko jedan, no debelo i bujno smokvino lišće štitilo je od vode i nas i Veraldina vina. A neka od vina što smo ih probali u četvrtak zaista su iznimna. Uvjerljivo najsnažniji dojam ostavile su Le Rote Olge Visintin.
Olga Visintin kćerka je Luciana i Marine Visintin, vlasnika i utemeljitelja Veralde. Olga Visintin školovala se u Hrvatskoj i Francuskoj, prije dvije je godine magistrirala enologiju u Udinama, na jednom od najboljih regionalnih fakulteta za vinarstvo i vinogradarstvo. Ovih dana gospođica Visintin promovira Le Rote, dosad najradikalnije Veraldino vino.
Le Rote je malvazija iz 2021. godine, koja je macerirala punih 300 dana, što je zaista ekstremno i prilično neobično. Poslije je još odležala godinu dana u boci.
Zahvaljujući preciznim ali neinvazivnim postupcima u podrumu, Le Rote nije oksidirala. Le Rote je napravljena bez bilo kakvih tehničkih korekcija i nije vidjela drvo, kako tanini ne bi pojačali intenzitet ionako moćnog vina, proizvedenog od nešto kasnije ubrane malvazije. Vino ima 14,5 posto alkohola, uljastu teksturu, veoma mnogo svježine, intenzivan, puni, vrlo dugi okus i prilično senzacionalan bouquet, pogotovo ako je dekantirate.
Le Rote je u prvih nekoliko minuta zatvorena na nosu. No, poslije relativno kratkog vremena otvara se prema herbalnim elementima, pa toplim začinima, da bi nakon petnaestak minuta kulminirala jednim od najčišćih mirisa svježih, zrelih marelica, koje smo dosad doživjeli u istarskoj malvaziji. Le Rote, koja je ime dobila po izrazu za potapanje klobuka u vino (pigeage, punch down) u lokalnom dijalektu, spada među veće istarske vinske senzacije unatrag nekoliko godina. Proizvedeno je manje od pet stotina boca, svaka je vidljivo numerirana na stražnjoj etiketi, a cijena od 48 eura za tako minijaturnu seriju čini nam se sasvim razumnom.
Osim Le Rote, prošlog smo četvrtka na Veraldinom imanju u Bracaniji kraj Brtonigle kušali jako dobru bazičnu Malvaziju iz 2022, još bolju malvaziju Doratu iz 2019, odličan pjenušac Blanc de Noirs napravljen bez korekcije kiseline (što je u Istri rijetkost) i potencijalno senzacionalni Refošk Xtrian iz 2020. godine, koji se može pohvaliti posve zrelim, baršunastim taninima, širokim, raskošnim okusom i opet jako, jako dugim aftertasteom.
Riječ je o vinu koje je još premlado, ali bi trebalo trajati dvadesetak ili više godina. Podsjetimo da je Refošk Xtrian (nekad Istrian) iz 2015. godine osvojio Decanterovu platinastu medalju.
Olga Visintin još je jedna predstavnica trenda koji dugoročno unapređuje istarsku vinsku industriju: sve više kćeri i sinova afirmiranih istarskih vinara studiraju vinarstvo u Udinama, Zagrebu ili Poreču, vraćaju se doma i unapređuju posao svojih roditelja.
Vino je veoma često obiteljski biznis. Ulazak novih generacija na vinsku scenu nešto je najdragocjenije što se može dogoditi istarskim vinima
