Prije tridesetak godina sivi pinot u hrvatskim je restoranima bio značajno popularniji od malvazije. Zvuči apsurdno, ali je apsolutno točno. Početkom devedesetih svi su bolji zagrebački i opatijski restorani držali sive pinote iz Goriških brda: Simčiča, Moviju, Ščureka, Dolfa i Klet Brda u ono doba nismo poznavali po rebuli nego po sivom pinotu.
U Hrvatskoj je, pak, značajnije količine sivog pinota proizvodila porečka Agrolaguna, koja je u međuvremenu odustala od te sorte. Prije sedamnaest ili osamnaest godina od sivog pinota odustalo je i Belje, a vina od ove jako versatilne sorte počela su nestajati s hrvatskih restoranskih i hotelskih vinskih karti. Da bi se počela vraćati prije pet ili šest godina.
Za veliki povratak sivog pinota svakako je najzaslužniji Franjo Kolarić s Plešivice. Kolarić je pametno uočio da na tržištu nema dovoljno kvalitetnih sivih pinota, pa se odlučio specijalizirati za grožđe koje može davati lagana bijela vina u sjevernoj Italiji, bogata uljasta vina u Alsaceu, moćne crvenkaste macerate u Brdima i Colliu, ali i šampanjce. Velika obiteljska šampanjerija Drappier nedavno je proizvela prvi monosortni šampanjac od sivog pinota, koji se u Champagni zove fronteneau.
Gospodin Kolarić pod brendom Coletti također proizvodi niz različitih žanrova sivog pinota. Nama je najzanimljiviji multivintage Francesco Grande. Radi se o cuveeu tri uzastopne berbe, koji je zadržao puno svježine tipične za bazični Coletti Pinot Grigio, ali je dobio uljastu, alzašku teksturu, srednje tijelo i značajnu kompleksnost na bouquetu, koji se otvara očekivanim kruškama i bijelim cvijećem da bi poslije par minuta u čaši dobio začinske note uz nijanse suhih citrusa.
Ovo odlično, prilično elegantno vino fino se slaže s pečenom oboritom ribom, ali i s jačim sushijem poput nigirija s jeguljom il torom. Franjo Kolarić puni i veoma moćne, ekspresivne, macerirane sive pinote koji predstavljaju najoriginalniji izraz re sorte u Hrvatskoj, kao i svježi klasični pjenušac od sivog pinota. Prije otprilike dva tjedna Franjo Kolarić požalio nam se da je već sad, početkom ljeta, gotovo ostao bez vina. Ta činjenica najbolje govori o velikom povratku sivog pinota na hrvatsku vinsku scenu i o presudnim zaslugama Kolarića s Plešivice za renesansu sivog pinota u Hrvatskoj.
S Plešivice dolazi i Erdoro, brend suhih bijelih vina vinarije Mladina, koju je prije nekoliko godina kupio Pago Croatia. Erdorov Sivi pinot čisti je Alsace: visoki alkoholi, posve glatka, uljasta tekstura, čvrsta, precizna struktura i onaj famozni osjećaj bogate zaokruženosti alzaških bijelih vina. Zasad smo probali smo jednu berbu, no Erdorov Sivi pinot mogao bi se afirmirati kao trajna i specifična vrijednost vina sjeverozapadne Hrvatske.
Robi Bertoša iz Kaldira, prvi susjed braće Benvenuti, nametnuo se kao vodeći istarski proizvođač sivog pinota. Bertošini su pinoti pomalo oštri, aromatski distinktivni (kruške, jabuke, kaki, marelice citrusi) i donekle bliski stilu Livija Felluge, vinara koji je stvorio moderni talijanski sivi pinot. Naposljetku, Tomislav Bolfan u Zagorju proizvodi vrlo dobar, supstancijalni crveni, bakreni sivi pinot.
Sivi pinot, naime, zbog boje svoje kožice već i kratkom maceracijom dobiva bakreni odsjaj, koji u slučaju jačih maceracija može prijeći u jagodno crvenu boju kao kod izvrsnih vina talijanske biodinamičke vinarije Severo Ronco. Bolfanovi crvenkasti sivi pinoti spadaju među najzanimljivija vina Hrvatskog Zagorja. Sivi pinot definitivno se vratio među najpoželjnija vina u hrvatskim restoranima i vinotekama.
