Baranjski kulen jedan je od prvih hrvatskih gastronomskih proizvoda koji su dobili oznaku zaštićenog geografskog porijekla i izvornosti u Europskoj Uniji. Proces dobivanja plave markice EU počeo je još 2010. godine, a ime Baranjski kulen upisano je u registar zaštićenih proizvoda 2015. godine.
Riječ kulen već se dugo godina koristi za čitav niz suhomesnatih proizvoda od svinjetine. U supermarketima se, primjerice, mogu kupiti ravni kuleni, a još u vrijeme Jugoslavije kulen se proizvodio čak i u Sloveniji. Baš zbog široke uporabe naziva kulen i nejasne definicije samog proizvoda, europska zaštita Baranjskog kulena ima smisla. Evo što je, prema specifikacijama, zaštićeni Baranjski kulen, i po čemu se razlikuje od slavonskog kulena, ali i svih drugih “kulena”. Baranjski kulen proizvodi se od svinjetine, soli, paprike, češnjaka i crnog papra.
U slavonski se kulen, načelno, ne dodaje papar. Baranjski kulen ima drukčiju teksturu od slavonskog: meso se melje na osam milimetara. Nadalje, važno je napomenuti da i Belje kao uvjerljivo najveći proizvođač kulena u Baranji, kulen puni ručno i dimi na pravom dimu od bukovine: Baranjski kulen na sadrži umjetne arome dima. Zanimljivo je da u Belju kažu kako je Baranjski kulen zahvaljujući i plavoj markici europske zaštite, postao svojevrsni turistički gastrosuvenir: stranci tijekom ljeta kupuju cijele kulene pa ih nose u svoje zemlje, baš kao što kupuju vina i maslinova ulja.