Negdje početkom godine jedna nam je ugledna restauraterka s priličnom fascinacijom govorila o jelovniku na sastanku članova Kluba sommeliera u San Roccu. “Tekući žumanjak s bijelim tartufom bio je naprosto fantastičan. Tako plemenitom i sofisticiranom kuhinjom trenutno se u istri nitko drugi ne bavi,” zaključila je naša sugovornica. San Rocco, restoran i hotel u Brtoingli, posjećujemo gotovo od njegovih najranijih dana, sad već davne 2004.godine. Obitelj Fernetich prvo je otvorila restoran, a zatim i butikni hotel u lijepim starim kamenim kućama, koji je kasnije dobio niz nagrada za najbolji hotel u svojoj kategoriji u Hrvatskoj.
Prije trinaest godina činilo se nepromišljenim investirati u luskuzni hotel i pretenciozni restoran u unutrašnjosti Istre. No, Tulio Fernetich, jedan od najinteligentnijih i najmodernijih hrvatskih restoratera i hotelijera, znao je da San Rocco ne treba konkurirati hotelskim kompleksima na moru, jer je riječ o dvije vrste publike.
Ferentich je perfektno razumio da publika kojoj se on obraća želi visoku gastronomiju, puno udobnosti, te osjećaj autentičnosti. Dakle, sve ono što je na moru usred sezone u velikim hotelima dosta teško postići. Fernetich je precizno definirao svoju ciljanu potrošačku grupu, pa hotel i restoran uspješno rade do danasi stalno se poboljšavaju. Današnji San Rocco, uz rovinjski Monte, zaista jest jedini restoran visoke kuhinje u Istri.
Fernetichi su prije svega snažno akcentirali važnost dva ključna lokalna sastojka, tartufa i maslinova ulja, za ispisivanje modernog, visokog i lokalnog kulinarskog rukopisa. Odnos prema tartufima toliko je ozbiljan da su u jelovniku nazivi pojedinih tartufa otisnuti na latinskom kako bi gost savršeno točno znao što jede, i zašto plaća onoliko koliko plaća.
Sama kuhinja razvijala se od rustikalne do jako sofisticirane. Od ranih je radova i danas na meniju ostala krema od krumpira sa sipicama i crnim tartufom. Današanje razdoblje, pak, karakterizira žumanjak s tartufom ali i konvencionalna, no savršeno skuhana jela poput rižota s prvim šparogama. Škampi, boškarini i divlja bijela riba redoviti su sastojci San Roccovih jelovnika.
Vinska je lista dramatično evoluirala. Prije dvanaestak godina, u ljeto 2005. u San Roccu još nisu bili posve sigurni trebaju li točiti šampanjac na čaše. Godinu dana kasnije odlučili su točiti Moët et Chandon, dakle najkonvencionalniji mogući šampanjac, dok danas San Roccovi sommelieri barataju s prilično luksuznim vinima; prije dvije godine na čaše su rastakali Belle Epoque. Današnja je vinska karta kompetentna i katkad prilično uzbudljiva. Pivu se poklanja više pozornosti nego u većini drugih restorana, a osoblje je jako, jako dobro, kao u engleskim country hotelima s pet zvjezdica u okolici Londona.
Tulio Ferentich uspio je početkom ovog tisućljeća anticipirati da se hrvatski turizam mora razvijati u pravcu visoke kvalitete i ambicione terroirske gastronomije. San Rocco je uspješan baš zbog konzekventne provedbe Ferneticheve vizije. U izboru Kulta Plave Kamenice za restoran godine, žiri od više od 40 chefova, restoratera i drugih profesionalaca restoranske industrije, San Roccu je dodijelio 56 bodova.
Pogledajte tko je sve glasovao u izboru Restorana godine
Finalisti izbora za Restoran godine 2016.
Pravila glasanja možete pogledati OVDJE.
SAN ROCCO
Srednja Ulica 2, Brtonigla
Vlasnici Obitelj Fernetich