Peter Piero Poletti posve je originalni protagonist istarske vinske scene. Poletti nije tipičan vinar ni vinogradar. Gospodin Poletti bio je turistički vodič, a sada se povremeno ali hobistički bavi tim poslom, jer ga veseli. Gospodin Poletti napisao je iscrpnu, lijepo prelomljenu monografiju o Višnjanu. Uostalom, Polettijeva obitelj doselila se u područje Višnjana negdje u drugoj polovici 17. stoljeća. Što nije urbana ili ruralna legenda.
Naime, jedan od Polettijevih predaka, koji je već dugo živio blizu Višnjana, kupio je davne 1842 godine, i to za točno 112 fiorina, zemlju na kojoj se sada nalaze obiteljska kuća i vinarija obitelji Poletti.
Piero Poletti u kušaonici nam je pokazao uokvireni dokument o kupoprodaji iz 1842. godine, a dio vinskog podruma nalazi se baš u kući koju su stari Polettiji izgradili prije skoro 170 godina.
Poletti su autentični i originalni. Kao i njihova vina. U kušaonici obitelji Poletti, prepunoj artefekata iz davne i manje davne prošlosti, od crvene Berkelice iz 1924. do džuboksa sa singlicama, Matteo Poletti prvo nam je natočio nekoliko svježih, vrlo pitkih i čistih vina s naglašenim mineralnim završetkom.
Matteo Poletti, sin Piera Poletija, ekonomist je po struci, koji upravo studira enologiju; čini nam se da su ekonomist i enolog u istoj osobi sjajna preporuka za vođenje vinskog biznisa.
Poslije otprilike pola sata iz Poreča je stigao Piero Poletti, koji je nadzirao radove na budućem obiteljskom heritage hotelu udaljenom par koraka od čuvene Eufrazijeve bazilike iz šestog stoljeća. Osim hotela, Poletti su u centru Poreča lani otvorili atraktivno uređeni vinski bar i restoran.
Piero Poletti proveo nas je kroz fotografije starih članova obitelji, i kroz niz dokumenata vezanih iz povijest i poslove obitelji Poletti u mjestu Markovci kraj Višnjana. A zatim smo probali dva posve nevjerojatna vina, koja ćemo jako dugo pamtiti. Radi se o Malvaziji iz 2005. i o Cabernet sauvignonu iz 2003. godine.
Malvazija iz 2005. proizvedena je u svježem, reduktivnom stilu, bez sur liea i mikrooksidacije. Pa ipak, poslije punih 16 godina, ona ne samo da je svježa, kompaktna i vibrantna, nego sadrži ponešto primarnih voćnih aroma, što je sve prilično nerazumljivo i fascinantno.
Cabernet sauvignon iz 2003. još je spektakularniji. Dakle, ovo osamnaest godina staro vino rubinski je crveno, bez ijednog traga ciglasto narančaste boje tipične za velike svjetske cabernete u toj dobi. Arome su i dalje voćne, s puno crnog ribiza i mente, ali zaokružene blagim dimom i notama duhanskog lista. Vino je veoma koncentrirano, no mekano, blago, graciozno, puno tamnog voća i likviricije, s diskretnim nijansama kave. Radi se definitivno o jednom od senzacionalnijih hrvatskih caberneta koje smo ikad probali.
Polettijev veliki, nabildani ali opet zaokruženi Cabernet sauvignon iz 2016. godine koji upravo dolazi na tržište, mogao bi ponoviti uspjeh jedinstvenog vina iz 2003. godine.
Vinarija Poletti mali je butikni projekt s godišnjom prizvodnjom od 25 do 30 tisuća boca. Ne kane se širiti. Ali žele pod svaku cijenu zadržati visoku kvalitetu i kontrolu nad svakim grozdom koji ulazi u njihov podrum.
Poslije posjeta obitelji Poletti, odvezli smo u Motovun do Klaudija Tomaza, jednog od uspješnih predstavnika novije generacije istarskih vinara. Gospodin Tomaz, podsjetimo, bavio se mesarstvom da bi prije nešto više od deset godina otvorio vinariju. Koja je u posljednje vrijeme osvojila niz međunarodnih priznanja, uključujući zlata i srebra na Decanterovim Svjetskim nagradama.
Njegova izvrsna malvazija Sesto Senso iz 2019. godine na zadnjem je Decanteru osvojila srebro, vjerojatno zato što nije odležavala u boci: Tomaz je odlučio to gusto, bogato, macerirano vino poslati na natjecanje ravno iz bačve. U Tomazovoj smo kušaonici prvo probali niz uzoraka iz berbe 2021.
Među sedam malvazija iz tanka, najbolji su dojam ostavile one označene s brojem 4 i s brojem 7. Četvorka je bila kiselo slatka, punog tijela, naglašeno voćna, dok je sedmica iznimno zrela, ali i mineralna, s neobično čvrstom strukturom za vino koje je fermentiralo do prekjučer.
Svih će ovih sedam uzoraka ući u temeljnu Tomazovu malvaziju Avantgard: Avantgard iz 2020. uglavnom je rasprodan, kao i beskompromisni, pomalo brutalni Rose od terana, u kojem nije ostalo skoro ništa šećera.
U Tomazovom smo dvorištu probali nove uzorke Rosea, koji su još ozbiljniji od lanjske berbe: jako je dobro što je masovnija vinska publika počela prihvaćati suhe rosee.
Zatim smo u kušaonici probali još čitav niz veoma dobrih do odličnih vina: Sesto Senso iz 2019. i 2017 naši su apsolutni favoriti među bijelim vinima. Sesto Senso iz 2017. godine spojio je visoke kiseline i kremastost, pa vjerojatno ima najdulju perspektivu odležavanja.
Crna malvazija iz 2017. gusta je, visoko koncentrirana, slatka od alkohola i prepuna crnog šumskog voća: idealno se slaže s visokom divljači i jelima poput pašticade.
Teran Barbarossa iz 2018. premlad je kao i svi motovunski vrhunski terani (što smo spomenuli u jučerašnjem tekstu komentirajući Fakinove mlade terane) ali svojom koncentracijom, čistoćom, svježinom i dugim okusom posjeduje šampionske značajke. Naposljetku, teran Superior, pun tanina, ekscentrično je gust i raskošan; riječ je o vinu koje bi za par godina trebalo piti uz najbolje bijele tartufe.
Govoreći o bijelim tartufima, gospođa Tomaz skuhala nam je izvrsnu pastu s tog jutra iskopanim tartufima, koji su zamirisali cestom, imanjem i vinogradima, dok je gospodin Tomaz ispekao sočne lungiće od nedavno ulovljenog vepra.
O brojnom stanju veprova u motovunskom području svjedoči i sljedeća anegdota, koja je faktografski potpuno točna. Tomazov je sin usred večere negdje nestao. Sat sat i pol kasnije poslao je fotografiju tog trenutka ulovljenog vepra, s jedne od čeka blizu Tomazovih vinograda.
Klaudio Tomaz počeo je iskopavati zemljište za veliki vinski podrum, udaljen tek pedesetak metara od obiteljske kuće. Podrum bi trebao primiti grožđe iz berbe 2023.
