Svima nam katkad treba jeftina i masna hrana. Nekima da se rastrijezne, nekima da počnu dan, dok su mnogi koji rade do kasno navečer naprosto osuđeni na junk food iz lokala koji su otvoreni do duboko u noć. Uz puno razumijevanje za sve ove potrebe, mislimo da bi neke žanrove fast i junk fooda valjalo izbjegavati pod svaku cijenu. Evo naše liste apsolutno groznih fast i junk food formata u Hrvatskoj.
Kebab je, dakle, najkontaminiraniji restoranski proizvod u cijeloj zemlji. Ona masa koja se vrti na šipki za kebab najčešće je mješavina masnoće, životinjskih ostataka i jakih začina, koji pokrivaju sve to smeće. Radi se, dakle, o proizvodu vrijednosti najjeftinije paštete u supermarketima. Da znate što zaista ulazi u prosječni kebab, ne biste ga nikad naručili osim ako niste mazohist. Prije tri godine jedna je ekipa iz Osijeka u Zagrebu pokušavala prodavati kebab od pravog mesa. Brzo su propali jer ni cijenom ni stvaranjem novih navika kod kupaca nisu mogli biti konkurentni standardnim trash kebabdžinicama.
Pizze iz pekarnica teško kompromitiraju sam pojam pizze. Radi se o groznom, često smrznutom pa podgrijanom tijestu s malo rajčica, puno masnoće i najjeftinijim sastojcima koje omogućava nisku izlaznu cijenu. Pizze iz pekarnica uglavnom su zločin s predumišljajem. Slično vrijedi i za bureke iz pekarnica. Ako morate jesti peciva, kupujte ona što čišća, koja se lažno ne predstavljaju (pizza burek) i koja ne sadrže nadjeve koje je teško identificirati.
Hot dog u Hrvatskoj ne može biti dobar, jer su skoro sve hrvatske hrenovke loše. Hrenovke se u Hrvatskoj već više od 70 godina proizvode od mesnih otpadaka, aditiva, umjetnih boja i industrijskih začina. Kad je Ivica Todorić prije šest ili sedam godina naredio jednoj svojoj tvrtki da počne proizvoditi prave, teleće hrenovke, šokirala ga je visina troška tog projekta, pa je morao odustati. Dobre domaće hrenovke mogu se naći u ponekoj mesnici.
Smiješno niske cijene kolača u većini zagrebačkih slastičarni izvan centra, kao i u brojnim slastičarnama na moru, uvjetovane su najjeftinijim mogućim sastojcima. Ukratko, naručite li kolač koji košta, recimo, osam kuna, dobit ćete golemu količinu šećera, margarina i umjetnih aroma.
Naručite li jeftini kesten pire, zapravo ćete pojesti mljeveni grah s malo kestena i puno najgoreg ruma. Znamo niz slastičarni koje tako opstaju već desetljećima.
