Svaka turistička sezona, dobra ili loša, donosi sa sobom specifične fenomene, po kojima će ostati zapamćena skoro jednako kao po turističkim rezultatima. Prije dvije godine ljeto su obilježavali požari; osobito pamtimo onaj koji je danima držao Split u okruženju. Ovo ljeto, nažalost, obilježavaju nasilje i hrpa ekoloških problema, koji su se mogli predvidjeti. Evo četiri najopasnije pojave koje su ove sezone ozbiljno kompromitirale hrvatsku turističku industriju.
Hrvatska uživa svjetsku reputaciju mirne i sigurne zemlje, što je mnogim turistima važan razlog da kod nas ljetuju. Ove je godine, međutim, od Zadra, preko Splita do Sinja i Dubrovnika, došlo do ozbiljne erupcije javnog, uličnog nasilja, koje ugrožava jednu od najvažnijih pozitivnih značajki hrvatskog turizma. Čak i strašna sinoćnja prometna nesreća sa smrtnim posljedicama u Splitu, sadrži elemente uličnog nasilja, budući da je jedan od krivaca za nesreću registrirani diler i registrirani prometni prijestupnik. Činjenica je da se ove godine dotad relativno poluskriveni svijet nasilja odlučio pokazati na ulicama i izvan svojih uobičajenih kontekst poput nogometnih utakmica, što govori o općem stanju u društvu.
Fotografije brda smeća na Visu pretvorile su se u jednu od najčitanijih ovogodišnjih objavu na Kultu Plave Kamenicr. Divlje deponije smeća očekujete kraj velikih gradova, ali ne i na dalekom otoku koji bi trebao biti ekološki uzoran. Kasnije smo vidjeli fotke divljih smetlišta s nekih drugih otoka, a prije toga čitali o ispuštanju fekalija blizu Zlatnog rata i o pojavi norovirusa u uzgajalištima stonskih kamenica. Očigledno je da se lokalne vlasti nisu kadre brinuti za održavanje čistoće u svojim zonama odgovornosti. A ekologija bi trebala biti jedan od naših strateških turističkih argumenata. Osim problema sa smećem, lokalne su se vlasti i ovog ljeta proslavile cestovnim i komunalnim radovima usred turističke sezone.
Famozni primjer splitskih aerodromskih taksista, koji prijetnjama i brutalnim nasiljem s aerodroma izbacuju vozače koji se ne žele pridružiti njihovoj kriminalnoj organizaciji, najzornije govori o kriminalizaciji raznih biznisa vezanih uz turizam. Slične se stvari povremeni događaju i kod iznajmljivača soba i apartmana, kao i u borbama za fizički prostor na kojem se obavljaju pojedini turistički poslovi.
Loša hrana trajni je neprijatelj hrvatskog turizma, i tu se ništa presudno ne mijenja već desetljećima. Ove je godine ponovo ističemo, zato što su unatrag nekoliko mjeseci objavljena dva istraživanja, koja su upozorila baš na taj problem. Prvo smo krajem proljeća doznali da vrlo mali postotak stranih turista povezuje svoj boravak u Hrvatskoj s gastronomijom, da bi usred ljeta pročitali kako dubrovačkim turistima najviše smetaju loš izbor i loša kvaliteta hrane u hotelima i restoranima.
Hrvatska ima ponešto vrhunskih i dobrih restorana i konoba, no većina hrane koja se kuha i prodaje na obali zaista jest čisti trash, za što su krivi i država ( zbog fiskalne politike), i velike hotelske kuće (zbog biznis planova koji podrazumijevaju najniži mogući food cost) i privatni restorateri, koji su često krajnje neprofesionalni i neodgovorni.
