Sama činjenica da živimo u ekscentrično teškom vremenu za restoransku industriju ne znači da trebamo srušiti sve kriterije vrednovanja restoranske hrane. Naprotiv, čvrsto smo uvjereni da ugostitelji baš sada moraju inzistirati na poštivanju elementarnih profesionalnih standarda kako bi zadržali goste koji su, kako istraživanja pokazuju, sve skloniji jesti doma nego vani.
[adsense_content_v2]
Solidna kvaliteta hrane i dobar imidž nikad kao danas nisu igrali tako važnu ulogu u preživljavanju restoranske scene. No, mnogi vlasnici zagrebačkih restorana ponašaju se kao da toga nisu svjesni; do posebno teških pogrešaka dolazi u izrazito demokratskim žanrovima poput street fooda i fast fooda. Ovdje navodimo nekoliko najistaknutijih, osobito negativnih primjera.
U sushi dućanu Manga nekoliko smo puta kupili uvjerljivo najgori sushi u Hrvatskoj. Riža je hladna i gnjecava, riba na rubu raspadanja a neke su recepture kontraindicirane na sushi. Ljudi koji vode Mangu ne znaju ništa o sushiju.
Kungfu Express tipičan je primjer podcjenjivanja publike. Vlasnik Kungfu Expresa, azijskog fast fooda iznad Tkalčičeve, misli da Zagrepčani nemaju pojma o azijskoj hrani, pa im prodaje robu koja ne bi prošla ni u vojničkim i studentskim kantinama. Nigdje u svijetu nismo probali gori curry nego u Kungfu Expressu.
U La Verni su nas sasvim ozbiljno uvjeravali da napoletana mora biti debela nekoliko centimetara, i nisu mislili na rub. Kad smo im pokazali malo internetskog materijala o napoletani, iskreno su se začudili, kao da njima internet nije dostupan. Fascinantno je da se bilo tko s toliko čistog neznanja o hrani usuđuje raditi u restoranu. U La Verni smo pojeli uvjerljivo najgoru pizzu u Zagrebu unatrag barem tri godine.
Bombay Grill neugledna je krčma koja nema nikakve veze s indijsko ili angloindijsklm kuhinjom. Bombay Grill koristi vrlo, vrlo loše sastojke koje ni ne pokušava prikriti uporabom indijskih začina. Bombay Grill, koji podsjeća na jedan neopisivo grozan indijski restoran koji je prije dvadesetak godina bio otvoren na Opatovini, duboko kompromitira ideju indijske kuhinje u Hrvatskoj.
Ono što peče najveći svjetski lanac pizzeria ustvari nije pizza, bar ne po europskim kriterijima, nego neko nedefinirano krušno tijesto s puno kombinacija koje se baziraju na nekoliko vrlo bazičnih sastojaka. Domino s je McDonald’s među pizzama i to je u redu. Samo što je McDonald’s jeftin, a Domino s nije.
