Najintenzivnije razdoblje turističke godine upravo se zaključuje: uz izvrsne statističke rezultate, ova je sezona artikulirala nekoliko novih važnih trendova u domaćoj turističkoj industriji, ali je nažalost potvrdila i mnogo slabih točaka našeg najvažnijeg gospodarskog sektora. U prvom dijelu ovogodišnje turističke retrospektive, definirali smo povoljne trendove koji 2017. čine atraktivnijom od lanjskih godina, i koji bi mogli vrlo snažno utjecati na daljnji razvoj hrvatskog turizma.
1. Afirmacija specifičnih hotela s imenom i prezimenom
Ova je sezona potvrdila da su hrvatskom turizmu uz klasične velike korporacijske hotele, upravo neophodni hoteli nove generacije, u kojima identitet i stil usluge igraju važniju ulogu od veličine zgrade, duljine bazena ili kvadrature soba. Luksuzni hoteli s identitetom relativno su nova pojava u hrvatskom turizmu a ove su se godine, što je osobito važno, takvi hoteli pojavljuju u nekoliko različitih formata.
Istarski Meneghetti primjer je raskošnog ladanjskog imanja; opatijski Navis pokazuje kako tipični design hotel udružen s hrabrom arhitekturom može sjajno funkcionirati i u prilično neurbanom kontekstu; dubrovački One Suite u vrlo se kratkom vremenu afimirao kao prvi pravi hrvatski hipsterski hotel, dok je brački Lemon Garden otvorio put zaista luksuznim resortima na dalmatinskim otocima. Velik dio napredne hrvatske hotelske industrije u narednim će godinama morati usvojiti modele, ali i kvalitativne standarde koje su nametnuli hoteli, koji zapravo predstavljaju avangardu domaćeg turizma.
2. Afirmacija Splita i Malog Lošinja, kao dvije nove strateške destinacije
Lani se Hrvatska mogla pohvaliti sa samo dvije neprijeporne top destinacije. Radilo se, naravno, o Dubrovniku i Rovinju. Ove smo godine dobili veliku četvorku: Dubrovniku i Rovinju pridružili su se, u velikom stilu, Split i Mali Lošinj.
Split je, definitivno, postao prvi i jedini pravi turistički grad na hrvatskoj obali; dakle, ne resort, ne turističko odredište, nego baš pravi, relativnov veliki grad koji stalno živi s turizmom i za turizam poput Barcelone. Kad se u Splitu izgradi ponešto dobrih hotela, središte Dalmacije postat će jedna od vodećih europskih urbano-maritimnih turističkih destinacija. Lošinj je, pak, došao na Le Mondeovu listu dvadeset najatraktivnijih svjetskih odredišta: Lošinj, s Cresom, uspio je pokazati kako je visoki turizam u hotelima Bellevue i Alhambra, apsolutno kompatibilan s visokim ekološkim kriterijima. U narednom razdoblju Lošinj mora osigurati gradnju novog aerodroma, otvaranje golf terena i promjenu ugostiteljske strukture u samom gradu Malom Lošinju koja, s rijetkim iznimkama, zaostaje nekih dvadesetak godina za hotelskom ponudom.
3. Kvantni skok u kulturi pića
Prije deset godina u Dubrovniku su hoteli s pet zvjezdica točili trećerazredni pošip i četvrtorazredni plavac, prodavali čašu Moeta za 280 kuna (ovo je doslovno), te pripremali pet bazičnih koktela s najgorim mogućim sastojcima. Ove se godine kultura koktela iz Zagreba definitivno proširila na Istru, otoke, Splti i Dubrovnik.
Alto Rosso, Noor i Lokal tipični su primjeri nove, uzbudljive i ambiciozne kulture koktela na Jadranu . Istodobno, i kultura vina dramatično je napredovala: svaki bolji bistro u Splitu nudi desetak i više vina na čaše, šampanjci se toče posvuda od Savudrije do Cavtata, dok u srednjoj Dalmaciji , što je osobito značajno, dolazi do afirmacije lokalnih sorti poput maraštine koja se na čaše nudi u brojnim kafićima, baš kao i dubrovačka malvasia u Dubrovniku. Stalni rast kulture pića generira ne samo pristojnu zabavu, nego i stabilno povećanje turističkih prihoda na moru.
4. Stvarni produžetak sezone
Brojni hotelski menadžeri s kojima smo razgovarali tokom ljeta, kažu kako su njihove sobe uglavnom bukirane barem do sredine listopada. Što upućuje da se dugogodišnja mantra hrvatskih turističkih djelatnika, ona o duljoj sezoni, napokon počela realizirati.
Onog trenutka kada će Hrvatska imati devetomjesečnu turističku sezonu s visokom popunjenosti hotela, kad će se, dakle, hoteli zatvarati samo u studenom, siječnju i veljači, i možda prvoj polovici ožujka, postat ćemo zaista ekonomski dugoročno održiva turistička zemlja.
5. Kontinuirani uspjeh zagrebačkog turizma
Zagreb je i ovog ljeta nastavio rasti: krajem srpnja oko ponoći, Tkalčićeva je bila punija od Straduna ili rovinjske rive. Pretvaranje Zagreba u trajnu, europski prepoznatljivu turističku destinaciju, strateški je interes hrvatskog turizma, iz čitavog niza razloga: od jačanja nacionalne prepoznatljivosti na stranim tržištima, jer je Zagreb ipak glavni grad, do naglašavanja zimske sezone kao povoda da se posjeti Hrvatska. Advent u Zagrebu utoliko spada među najvažnije naše turističke proizvode.
Zagreb ima nekoliko bitnih turističkih prednosti: sjajno je prometno povezan, zapravo je jako jeftin, može se pohvaliti s nešto dobrih restorana, i pokatkad može glumiti malu verziju Beča. Ali, Zagreb ima i jednu jako lošu turističku značajku: osim Esplanade, u gradu ne postoji niti jedan stvarno dobar hotel. A bez vhunskih hotela nema vrhunskog i dugoročno uspješnog turizma.
