Gordon Ramsay nije još samo jedan od bezbroj TV chefova, ni jedan od nešto manjeg broja korporacijskih restoratera. Gorodn Ramsay je pravi, veliki chef, jedan od najvažnmijih svjetskih kuhara unatrag četvrt stolejća. Svatko tko je imao prilku jesti u njegovim najboljim restoranima, Gordon Ramsayu u Hospital Roadu koji već cijelu vječnost drži tri Michelinove zvjezdice, Gordon Ramsayu u hotelu Claridges (do 2010.) koji je imao dvije zvjezdice ili The Savoy Grillu u hotelu Savoy, koji je 2012. dobio zvjezdicu, vrlo dobro zna koliko Gordon Ramsay može biti briljantan, i to u različitim žanrovima, od moderne europske kuhinje do gotovo klasičnog britanskog roštilja .
Gordon Ramsay već je davno osigurao visoko mjesto u globalnoj gastronomskoj povijesti . Utoliko je šokantija čijnenica da je baš Ramsay, veliki , autentični chef s puno profesionalnog digniteta, toliko nedostojanstveno otpustio čak pet stotina kuhara i konobara koji su radili u brojnim njegovim restoranima i hotelima. Čovjek s Ramsayevim profesionalnim ugledom morao je naći snage i par dana vremena da osobno razgovara s većinom otpuštenih. Ali nije.
A nije zato što je unatrag tri mjeseca ugostiteljsko zanimanje doživjelo strahovitu degradaciju. Budimo realni, posao chefa, ako niste baš jako poznati, nije osobito dobro plaćen. Ali, posao chefa donosi ozbiljan društveni prestiž. Chefovi su opravdano i zasluženo zvijezde našeg doba. I to ne samo zahvajujući Anthonyju Bourdainu koji je fantastično mistificirao restoranski posao hineći da ga demistificira, niti zahvaljujući televiziji koja uglavnom nekritički glorificira kuharsku profesiju.
Chefovi su zvijezde našeg vremena zato što nas hrane. Nikad toliko ljudi nije jelo u restoranima kao u prvih 19 godina ovog stoljeća. To nisu dojmovi, nego materijalne činjenice.
U Sjedinjenim se Državama predviđalo da će ukupni restoranski promet za 2020. godinu iznositi oko 900 milijardi dolara, stotinjak više nego u 2019. A onda je došla epidemija. Restorani su se zatvorili, pa su brojni profesionalni kuhari, dojučerašnji ugledni članovi društva s realnom mogućnošću da jednom postanu superzvijezde i da se obogate, doslovno preko noći postali tek suvišni. Isto vrijedi i za konobare, pripadnike profesije koju osobito poštujemo jer zahtijeva neobičnu kombinaciju specifičnih znanja, vještina ali i posebnih karkaternih osobina. Dobri konobari, uostalom, čine ljude sretnima. Sada su konobari, kao i kuhari, tek istaknutiji brojevi u statistikama o rastu nezaposlenosti. Hrvatske brojke zvuče loše, a u Americi je u samo dva tjedna bez posla ostalo 3,9 milijuna ljudi, velikim dijelom iz ugostiteljske i transportne industrije.
Korona je u samo nekoliko tjedana, drugdje u manje od dva mjeseca, privremeno uništila dva društveno strahovito važna zanimanja, kuharsko i konobarsko. Bezbroj ljudi iz ugostiteljskog biznisa sada je ostalo ne samo bez posla i stalnih pristojnih prihoda, nego im je narušeno profesionalno dostojanstvo. Nitko se ne osjeća dobro kad je suvišan. I to je sve zaista prilično ružno i tragično. Naravno, jednom kad epidemija prođe, restorani će se ponovo otvoriti. Ali, pitanje je uz kakve poslovne modele, s kakvom publikom i s kakvim profesionalnim ambicijama. Svakom razumnom mora biti jasno da skoro ništa neće biti kao prije (što ne znači da će nužno i svugdje biti lošije). A Ramsayevo korporacijsko, bezlično otpuštanje pet stotina ljudi zaista precizno simbolizira sadašnji najniži trenutak u novijoj povijesti kuharskog i konobarskog tržišta radne snage.
