Restorani se stalno otvaraju i zatvaraju. Oni koji znaju voditi posao i dobro procijeniti tržište opstaju ako imaju dobar proizvod i bar minimalne uvjete za normalan rad. Zanimljivo je, međutim, pogledati koji su se zagrebački lokali zatvorili unatrag godinu dana i razmotriti glavne razloge zatvaranja. Uglavnom su poučni.
Marinada je imala odlične proizvode (inćuni, srdele, palamide, kozice), dobre cijene i hrpu zadovoljnih kupaca. No prostor od nekih sedam kvadratnih metara nije dopustio ni normalno poslovanje ni posluživanje hrane u samom lokalu, a kamoli bilo kakav razvoj. Velika šteta, jer je Marinada bila najbolji hrvatski street food koji se pojavio u Zagrebu.
Time je, pak, bio najbolja zagrebačka slastičarnica svih vremena. Međutim, poslije prvobitnog entuzijazma, pokazalo se da Zagrepčani nisu spremni dati 40 do 50 kuna za kolač.
Koncepcijski sukobi između poslovnih partnera zatvorili su ovaj izvrstan restoran. Kako znamo, sve je završilo happy endom, jer je chef Tvrtko Šakota nakon odlaska otvorio Nav, puno zaokruženiji projekt od Xata. Da Xato nije zatvoren, ne bismo imali trenutno najmoderniji zagrebački i hrvatski restoran.
Ovdje se radi o katastrofalnoj poslovnoj odluci tvrtke Catering Kvatrić, koja je umjesto da ga oživi, naprosto zatvorila jedno od ikonografskih mjesta zagrebačkog ugostiteljstva. Riječ je o nevjerojatnom nerazumijevanju snage brenda i važnosti povijesnog naslijeđa.
Slastičarnica Medenko proizvodila je izvrsne zanatske sladolede. Kad su na faceu objavili da se zatvaraju, naveli su da ne mogu opstati u sadašnjim poslovnim uvjetima za ugostiteljstvo. Pošteno. I velika šteta. No, Medenko se fokusirao na proizvodnju i veleprodaju pa se njihove sladolede osim u Veronikinim trgovinama sada može kupovati u delikatesama i nekoliko malih lanaca u drugim dijelovima Hrvatske.
Dakle, u godinu dana imali smo tri zatvaranja na jednoj adresi. Riječ je o kombinaciji krajnjeg neprofesionalizma, loših koncepata i očiglednog fejkanja.
Ovaj njemački restoran bio je idealan primjer apsolutnog neznanja o restoranskom poslu: grozan jelovnik, još gore kuhanje, nepostojeći izbor pića i nejasan koncept. Radilo se o jednom od najgorih restorana koji su se ikada otvorili u Zagrebu.
B35 se nekoliko puta otvarao i zatvarao, jer očigledno nije imao jasan koncept i zbog problema s osobljem. No, i tu kao i u Xatovu slučaju, priča završava happy endom. Hanami koji je naslijedio B35, zasad je vrlo dobar i prilično uspješan japanski fusion restoran.
