Neki smo dan prisustvali neobičnom, a opet tipičnom prizoru iz hrvatskog restoranskog života. U vrtu pivnice Budweiser u Heinzelovoj, dok smo uživali u uobičajeno izvrsnom medium rare bifteku, priskuškivali smo razgovor gosta i konobara za susjednim stolom.
Gost se žalio da su mu donijelli sirovu pljeskavicu. Pokazivao je konobaru crvenkastu boju u presjeku pljeskavice. Konobar je gostu ljubazno pokušao objasniti da je meso dobilo crvenkastu boju od crvene paprike, koju Budweiser stavlja u gurmansku pljeskavicu.
Gost je ustrajao na tvrdnji da se radi o boji sirovoh mesa pa je zamolio konobara da mi donese običnu umjesto gurmanske pljeskavice, kako ne bi došlo do zabune. I da bude dobro pečena.
Ova je scena neobična zato što se govedina, od koje se mijese i pljeskavice, načelno uvijek peče medium do medium rare, a ne well done.
S druge strane, prizor jest tipičan za hrvatske roštiljarne: menadžeri i kuhari bezbroj su nam puta rekli da gostu redovito vraćaju pljeskavice, u kojima vide samo tanku ružičastu crtu a kamoli cijeli ružičasti presjek.
Govedina je uvijek sočnija i baš uvijek ima snažniji mesni okus, ako ostane ružičasto crvena. Pa ipak, Hrvati, ili barem redoviti posjetitelji roštiljarni, kao da se panično boje ružičaste mljevene govedine.
Pretpostavljamo da ta antipatija prema ispravno pečenom mesu potječe iz dva izvora. Prvo, svi su navikli jesti do kraja pečene pljeskavice sa smeđe sivim presjekom; riječ je o stečenom ukusu koji se u državama bivše Jugoslavije obnavlja iz generacije u generaciju.
Drugo, u lošim roštiljarnama u pljeskavicama završava svašta; od ljuskica soje do hrskavica. Bilo bi prilično grozno i nejestivo da se takve pljeskavice, s kojima su valjda svi gosti roštiljarni imali poneko iskustvo, peku medium ili medium rare.
Ali, ako želite još više uživati u vašem omiljenom roštillju, u restoranu u koji imate povjerenja naručite medium pljeskavicu. Ugodno ćete se iznenaditi.
