“S obzirom na nastalu situaciju, ovo je zaista kataklizma za naš sektor,” tvrdi za predsjednik Udruženja ugostitelja Split Ivan Dželalija. Vlada je zbog epidemije korona virusa naredila zatvaranje svih restorana, barova i kafića, a u mjerama ekonomske pomoći ih nije poštedjela ni kune troškova, samo je odgodila davanja na tri mjeseca, potencijalno na šest mjeseci. Još gore, sektor je diskriminiran i odredbom o isplati državnog minimalca zaposlenima, koja ukida pravo na isplatu svima zaposlenima nakon 29. veljače 2020. Za ugostitelje koji su zbog sezone masovno zapošljavali nakon tog datuma, to znači i masovne otkaze. A samo jedan otkaz dovoljan je da poslodavac izgubi pravo isplate minimalca za sve zaposlene.
[adsense]
Mnogi ugostitelji stoga su odustali i od dostave, jer ona ne pokriva troškove izazvane zatvaranjem, zatvorili lokale, ljude stavili na čekanje ili su bili prisiljeni podijeliti otkaze. Razmjeri masakra restoranske industrije, upozoravaju splitski ugostitelji, zbog njenog biznis modela i uglavnom sezonskog cash flowa, pokazat će se tek kad se restorani budu morali ponovno otvoriti.
Na najjačim svjetskim tržištima poput američkog,procjenjuju da će biti dobro ako se otvori 25 posto sada zatvorenih restorana. U Hrvatskoj bi ta brojka mogla biti puno manja. Zašto je tako i zašto bi Vlada pod hitno morala otpisati davanja i ukinuti restrikcije za isplatu minimalaca zaposlenima, objašnjava Udruženje ugostitelja Split u otvorenom pismu koje prenosimo u cijelosti.
Nije novost da nas čeka puno dublja kriza od one iz 2008. godine i da mjere Vlade, skrojene iz ureda onih koji nemaju doticaja sa stvarnim svijetom, i ovog puta ne gađaju srž problema, te umjesto olakšice poduzetnicima predstavljaju samo još jedan kamen spoticanja.
S obzirom na nedovoljno poznavanje djelatnosti ugostiteljstva od strane Vlade i javnosti, i s obzirom da su predložene mjere za ovu gospodarsku granu pune manjkavosti, pokušali bismo pojasniti nekoliko ključnih činjenica vezanih za ovu gospodarsku granu, a u odnosu na krizu koju sobom nosi COVID-19.
Ugostiteljstvo i turizam čine 20,6 BDP-a Hrvatske, od čega 9 posto isključivo ugostiteljstvo. Unatoč tome, to nije sektor koji cijele godine radi jednakim intezitetom i razdoblja visoke sezone ne mogu uprihoditi sredstva za tri faktora, bitna za cjelogodišni opstanak:
To je sektor koji opstaje isključivo na principu uzajamnog povjerenja poslodavca i radnika i benevolentnosti tog istog gospodarstvenika da svojim privatnim sredstvima ili kreditima premosti razdoblja hladnog pogona.
Konkretno rečeno, iz perspektive likvidnosti i novčanog tijeka, od listopada tekuće godine krene period financijskih minusa koji traje sve do srpnja iduće godine. Da, do srpnja iduće godine, unatoč prihodima predsezone i posezone. Prihodi u velikoj većini traju do siječnja, a onda nanovo pristižu od ožujka. Mjesec do dva traju godišnji odmori, najčešće u najkraćem mjesecu godine. Naravno, ugostitelji koji rade 12mjeseci imaju prihode cijele godine, ali njima su u tom reciprocitetu i rashodi uvećani pa i njihova situacija izgleda isto.
Sada, kada su nam prihodi preko noći nestali, onaj financijski minus koji traje u ovom periodu godine, samo se još više množi, jer prihoda koji ga barem malo amoritiziraju i drže nas likvidnima – nema! Nema ih i nestali su preko noći. Obveze su ostale.
Jasno je kao dan da reakcija mora biti trenutačna i jednako radikalna kao i uzrok. I rashodi trebaju nestati trenutno i nepovratno. I to ne kako bismo mogli preživjeti sada, nego kako bismo mogli ostati živi i narednih pola godine, da bismo mogli početi od početka, nadajući se oporavku u narednih nekoliko godina. Mjera kojom se otpisuje određeni postotak parafiskalnih nameta ili kojom se odgađa plaćanje poreza nije prihvatljiva iz razloga što nama gosti koji sada odgovorno sjede u svojim kućama, nisu taj isti određeni postotak svog budgeta za hranu ili piće poslali na račun, bez obzira što ne koriste tu istu uslugu. Naši gosti nisu odgodili večeru, ručak ili pivo u našem objektu. Oni su ih otkazali. Vrijeme se ne može vratiti, a šteta koja se događa nije se niti počela sanirati.
Sve potpore za ugostiteljstvo moraju biti u obliku otpisa 3+3 mjeseca, najmanje, te moratorija na kreditne obveze za narednih 15 mjeseci, a kako bismo uopće dobili šansu započeti iz početka. Naravno, iz minusa. U tome trebaju doprinjeti i banke, jednako prihvatljivim uvjetima za reprograme i nove plasmane koje će, uistinu, utjecati na zadržavanje postojećih radnih mjesta, likvidnost poslovanja i spasa ovog sektora. Pri tome se nipošto ne smije raditi razlika među ugostiteljima koji su otpustili radnike i onih koji to nisu napravili jer se svi bore najbolje što mogu i nikome nije u interesu izgubiti djelatnike.
Što se, pak, Vladinih mjera za očuvanje radnih mjesta tiče, posljednji čavao u kapsil turističkih djelatnika i ugostitelja, jednih od mnogobrojnih žrtava ovog gospodarskog genocida, zabijen je jučer, 26. ožujka kada je, izmjenom kriterija ukinuto pravo na mjeru svim poslodavcima koji su radnike prijavili nakon 29.veljače, a što je slučaj za većinu sklopljenih ugovora na određeno u ovom sektoru jer takav kalendar diktira tržište.
U ovom trenutku, za ugostiteljstvo, kvalitetne Mjere za očuvanje radnih mjesta ne postoje, a o plasmanima za likvidnost komercijalnih banaka još nema ni riječi.
Za to vrijeme, obveze iz veljače se trebaju podmiriti, a koje se isplaćuju sredstvima iz ožujka – kojih nema. Obveze i plaće za ožujak se moraju podmiriti, sredstvima iz travnja – kojih nema niti će ih biti, barem ne u dovoljnoj količini jer među obveze spadaju i najmovi privatnih prostora, energenata i sl. (javni gradski prostori su, nažalost u manjini).
Ukratko, dok se ekonomisti na vladajućim pozicijama, umjesto trenutnim, egzaktnim brojkama, koriste kondicionalom i jezičnim zavrzlamama u moru birokratskih zamki, u prezentu se država urušava jače nego iti jedna kuća. Ne gromoglasno u oblaku prašine, nego nečujno i opasno, onako kako to čini najpodmuklija maligna bolest. A kada nalazi pokažu sliku stvarnog stanja, neće više biti tkiva na koje bi mogli primjeniti zdrave ekonomske alate i brze reakcije sposobne države.
Molimo Vas, ovaj put poslušajte realni sektor. Mi znamo gdje boli.
Predsjednik Udruženja ugostitelja Split
Ivan Dželalija
