Vlasnici Alla Beccaccie u Valbandonu prije otprilike dvije godine odlučili su prestati pripremati ribu. Što nas je učinilo malo skeptičnima prema poslovnoj budućnosti jedne od najpoznatijih istarskih konoba. No, orijentacija na meso i pastu pokazala se i komercijalno i kvalitativno uspješnom.
Komercijalno gledajući, Beccaccia je i nedjelju za ručak bila prepuna. Četrdesetak ljudi slavilo je krstitke, a preostala dva stola na vrlo lijepom trijemu zauzeli smo mi i jedna obitelj koja se upravo vratila s Brijuna. Kvalitativno gledajući, u Beccacci se kuha bolje nego prije dvije ili tri godine. Manje žanrovski različitih jela gotovo uvijek čini kuhinju preciznijom; preopsežni jelovnici uglavnom su stvar davne prošlosti restoranske industrije.
Nedjeljni ručak u Beccacci počeli smo, kao i uvijek, daskom s fenomenalnom pancetom, veoma dobrim kobasicama i finim pršutom; šteta je što više ne drže Kumparičkin sir, no gosti su se žalili da je prežestok. Zatim smo naručili njoke s vrganjima koje su bile izvrsne, u minutu točno kuhane s baš jakim, šumskim okusom gljiva, i raviole punjene mesom kobasice, s prženim listićima kadulje, u bogatom umaku od nekoliko vrsta sira. Ovo prebogato jelo zaista je senzacionalno, pa ga najtoplije preporučujemo svim čitateljima koji se ne boje calorie countera.
Biftek je bio standardno odličan. Uz domaći biftek Beccaccia drži i ribeye od black angusa. Uz glavna jela servirali su nam osvježavajuće salate od mladog špinata
Na kraju su nam još donijeli neobičnu krostatu sa šljivama i jabukama: neobičnu zato što je teksturalno privlačno, hrskavo tijesto sličilo kombinaciji lisnatog i prhkog tijesta. Uz ovaj srčani ručak popili smo buteljki Claijeva Svetog Jakova iz 2016. a zatim buteljku Fakinova terana Primo iz 2015. Izbor buteljiranih lokalnih vina u Beccacci očigledno je optimalno pogođen, no velika je šteta što ni jedno buteljirano vino i nijedan pjenušac ne toče na čaše.Taj anakroni stav prema vinu ujedno je i jedina greška koji smo danas uočili u Beccacci.
