Bar hotela Ambasador zove se Split. Bar je sjajno uređen: u velikom prostoru otvorenom prema moru izmjenjuju se veliki udobni naslonjači i viši stolovi, a tu je i barem desetak stolica na šanku. Izbor jakih pića prilično je impresivan, ne samo za za hrvatske kriterije: Split drži tri bačvice odležanih koktela, tri vrste mezcala, vrlo mnogo whiskya i whiskeya, i korektan izbor konjaka, s tim da je 38 eura za Hennessy X.O ipak previše. U baru veoma dobrog Briiga na Bačvicama Hennessy X.O košta 20 ili 22 eura.
Izbor vina također je veoma solidan. Na čaše se toče, među ostalim, pošip Nerica i Radovanovićev Grk. Kućni je šampanjac Lanson Black. Osoblje je odlično, gosti su mladi strani aspiranti, koji u baru rade na laptopima i mobitelima, ali i Splićani. Terasa kraj mora veoma je privlačna, no na podnevnih plus 35 u ponedjeljak držali smo se klimatiziranih prostora. Split u hotelu Ambasador svakako je najatraktivnija velika kavana/bar u glavnom dalmatinskom gradu.
Sa Splitovim izborom pića mogu se uspoređivati jedino neki mali splitski craft barovi. Poslije šampanjca i koktela svratili smo na ručak u restoran Mediterranee koji također ima lijepu terasu kraj mora, gdje zbog vrućine nismo ni pokušali ručati. Mediterranee ima manje generički jelovnik od Marriottova Laureta. Ambasador srećom nije pao u napast da na glavnu restoransku kartu stavi club sandwich, bezmesni burger ili slična jela koja ozbiljni hoteli prodaju u barovima a ne u restoranima.
Međutim, i Mediterranneeov jelovnik pati od nedostatka sezonalnosti. Tek su tri ili četiri jela povezana s vrhuncem ljeta. Nadalje, Ambasador bi trebao pronaći pouzdane ribare: bezimena jela poputa filea bijele ribe u tom i tom umaku nemaju što raditi u hotelu s pravih pet zvjezdica, jer asociraju na hranu iz supermarketa. U hotelu s pravih pet zvjezdica možete gostima nuditi trilju, šanpejra, škrpinu, ikejime brancina, kirnju ili bilo što drugo, ali nipošto no name jelo kao “file bijele ribe”.
Osim toga, pojedina su jela pogrešno koncipirana. Tipičan primjer pogrešnog koncepta jest mediteranska salata, koja bi se trebala bazirati na vrlo ukusnim, slatkim pečenim paprikama. U zdjeli smo nažalost dobili puno više zelene salate i crvenog radiča nego pečenih paprika, premda su pečene simbol ljeta, dok zelena salata i radič ne simboliziraju ni ljeto ni Sredozemlje. Relish od rajčica bio je pak veoma ukusan i adekvatno sezonski.
Rižoto od jastoga i grancigule imao je izvrstan okus, s jakim aromama temeljca od riba i rakova, i s puno grancigulinog mesa. U rižotu se, čini nam se, osjetila i nijansa jodiranog okusa kamenica, koja ga je dodatno oplemenila. Nažalost, kuhinja je rižoto držala minutu dvije predugo na toplom, pa je dehidrirao i izgubio poželjnu valovitu strukturu. No, okus je bio zaista odličan.
Pohane artičoke servirane s hrskavo prženim pločicama sira slanog kao pecorino, bile su najuspjelije jelo dana. Artičoke su stajale na slatkim, jako finim rajčicama. Uz ovaj smo dobar ljetni ručak popili još par čaša Lansona i bocu izvrsne Stinine Vugave iz 2022.
Poslje ručka obišli smo hotel. Sobe nisu prevelike ali se doimaju udobno i opušteno luskuzno. Iz pojedinih se soba, osobito onih od četvrtog do šestog kata, pružaju fantastični pogledi na more i Split. Minibarovi u Ambasadorovim sobama spadaju među najbolje na cijelom Jadranu. Minibarovi uključuju male butelje vina vrhunskih lokalnih proizvođača poput Nerice, vrlo dobar izbor jakih pića, i zabavan izbor dalmatinskih snackova. Otvoreni bazen s barom na trećem katu ultimativno je hedonistički.
Ambasadorov je atrij ukrašen nizom velikih crno bijelih fotografija starog Splita s karakterisitčnim gradskim motivima, poput prizora euforičnih klinaca koji slave pobjedu Hajduka nad Zvezdom davne 1971. ili genijalne fotografije velikog Feđe Klarića koja prikazuje klince dok igraju trule kobile na jednom od splitskih trgova.
Originalni Amabasador otvoren je 1937. godine, ali je vrlo kratko radio kao hotel. Za vrijeme Jugoslavije Ambasador je imao više državno-društvenih funkcija: neko se vrijeme u zgradi nalazio Dom JNA. Veliki nogometni trener Tomislav Ivić kupio je Ambasador poslije rata, a njegova ga je udovica prodala njemačkom velepoduzetniku Klausu Birkenstocku. Novi se hotel gradio razmjerno dugo, da bi se otvorio u rujnu lanjske godine. Split je s Ambasadorom, koji prima 200 gostiju, dobio tek treći hotel s pet zvjezdica, uvjerljivo najmoderniji i najšarmantniji u gradu.
Fotografije/Ambasador i Kult Plave Kamenice
