Ana Ugarković otvorila je Mali bar prije nekoliko dana. Restoran se još uhodava, no danas smo prisluškujući konobaričin telefonoski razgovor načuli da je netko tražio rezervaciju za tridesetak ljudi. A Anina kasnoproljetna kuhinja zaslužuje da se svaka dva sata u Malom baru smjenjuje po tridesetak gostiju.
Današnji je meni gospođe Ugarković bio podijeljen na vrlo sezonska jela poput juhe od graška s mentom i melisom, tempure od proljetnog povrća i tjestenine s graškom i bobom, te na moćne recepte ottolenghijevske poetike kao što su janjeće kofte s narom, humusom, padron paprikama i beskvasnim kruhom. Iako su srce i apetit žestoko navijali za bliskoistočnu janjetinu, naručili smo kućno izrađenu tjesteninu, nešto formata penna, ali nježnije, s mladim graškom, bobom, pikantnkm kobasicom i mlaćenicom (95 kuna). Posao nalaže da jedemo sezonsku hranu.
Radilo se srećom o fenomenalnoj, ultrabogatoj pasti, koja ujedinjuje klorofilnu, herbalnu slatkoću proljetnog povrća, s kiselkasto ljutkastim notama kobasice i mlaćenice. Anina proljetna pasta valjda je najbolje bistronomsko jelo s tjesteninom koje smo probali u Zagrebu unatrag dvije godine, kad smo u Ab Ovu Filipa Horvata,par tjedana prije zatvaranja uživali u onostrano dobroj pasti cacio e pepe .
Deserte naručujemo relativno rijetko, no morali smo probati laganu roladu od jagoda s bademima. Pridjev lagana ovdje je čisti eufemizam. Biskvit i krema nisu bili tek lagani, nego doslovno paperjasti dok su jagode bile baš svibanjski zrele i slasne. Od 11. svibnja svaki dan posjećujemo restorane. Ručak u Malom baru jedan je od četiri najbolja koja smo pojeli u postepidemijskom razdoblju.
