Utjecajni Decanterov kolumnist Andrew Jefford u novom je broju vodećeg europskog vinskog magazina napisao esej posvećen hrvatskim vinima i važnosti protoka vremena u stvaranju nacionalnih vinskih industrija.
Jefford je objavio i posebnu zabilješku o Coronicinom Gran Teranu iz 2015. godine, u kojoj prvo napominje kako je teran možda najuzbudljivija hrvatska sorta (s čim se nije teško složiti) da bi zatim vino opisao kao kompleksno i crno poput ponoći, uz preporuku da ovom Gran teranu treba još desetak godina odležavanja.
Dva dana prije no što smo pročitali Decanter za studeni, u šarmantnoj zapadnoistarskoj konobi Malo selo pili smo, u društvu Franka Kozlovića, isti taj Gran teran iz 2015. godine. Premda se vrlo dobro složio s bijelim tartufima (uz bijele tartufe ne idu bijela nego opora crna vina), vidjelo se da je Gran teran zaista premlad.
Par sati ranije, u podrumu Franca Cattunara u Novoj Vasi, kušali smo Cattunarov prestižni teran Kappi iz 2013. koji je također pokazivao golemi potencijal, ali mu treba još nekoliko godina. Zaista veliki terani poput Coronicinih, Cattunarovih, Fakinovih i Benvenutijevih, vina su koja bi trebalo odležavati barem osam do devet godina, i koja bez problema mogu trajati dvadesetak godina.
