Prošli smo tjedan čitateljima Kulta Plave Kamenice ponudili da sudjeluju u anketi o potrošnji u restoranima. Danas objavljujemo rezultate. Valja reći da se ovdje ne smije govoriti o istraživanju javnog mišljenja jer, kao i u većini sličnih web anketa, nedostaju demografski podaci o sudionicima ankete. Ne može se, dakle, znati je li riječ o reprezentativnom uzorku za cjelovitu populaciju. Osim toga, čitatelji KPK natprosječno su zainteresirani za hranu, pića i restorane u usporedbi s drugim segmentima hrvatskog stanovništva, što također utječe na karakter odgovora.
Nadalje, može se pretpostaviti da je riječ o hrvatskim građanima s većom kupovnom moći od nacionalnog prosjeka budući da se relativno često hrane u restoranima, dok prema terenskim istraživanjima provedenima u zadnjih desetak godina, tek nekoliko postotaka opće populacije jede vani (ne računajući prehranu u fast food lancima). Uz sve ove ograde, rezultati naše ankete uglavnom potvrđuju informacije koje svakodnevno dobivamo od vlasnika restorana. Tek vrlo mali dio domaćih restoranskih gostiju želi potrošiti ozbiljnije svote na restoranske račune, što zaista ambiciozne restorane, osobito one koji žive od domaćih gostiju a rade s luksuznim sastojcima, stalno drži blizu ruba egzistencije. U anketi je sudjelovalo 386 ispitanika.
Na prvo pitanje, koje je glasilo Koliko često jedete u restoranima? 20 posto sudionika ankete odgovorilo je “Nekoliko puta tjedno” što je, ponavljamo, znatno više od nacionalnog prosjeka. Njih 19 posto odgovorilo je da u restoranima jede jednom tjedno, 28 posto više puta mjesečno, 23 posto jednom mjesečno, a 10 posto vrlo rijetko. Kad se radi o iznosu koji su anketirani čitatelji Kulta Plave Kamenice spremni potrošiti na hranu, ta se svota uglavnom kreće između 100 i 200 kuna po osobi. Od čitatelja koji su odgovorili na pitanja u anketi, 30 posto je reklo da troši do 100 kuna, 27 posto do 150 kuna, te 25 posto do 200 kuna. U ovaj rang cijena perfektno se uklapaju dva najpunija restorana u strogom centru grada, Carpaccio i Vinodol, s tim da Vinodolove dnevne cijene idu prema dolje, a Carpacciove prema gore u odnosu na ovaj raspon. Samo 5 posto ispitanika kaže da troše do 70 kuna na hranu, 9 posto spremno je platiti do 300 kuna, a 16 posto preko 300 kuna. Ili, prevedeno na praktičan jezik restoranskih jelovnika, tek je 16 posto ispitanika voljno investirati u degustacijske menije ili u velike škampe ili u ribu poput pravog šanpjera i škrpine (naglašavamo pravog šanpjera i škrpine, jer je tržište pretrpano bezokusnim jeftinim i često lažnim fileima koji se prodaju pod imenim tih dviju vrlo skupi riba).
Situacija je donekle slična kad je riječ o pićima. Naime, 17 posto ispitanika spremno je potrošiti više od 200 kuna na piće u restoranu, a 7 posto do 200 kuna. Još osam posto troši do 150 kuna, i tu prestaju gosti koji u restoranima naručuju buteljke vina. Nasuprot njima, 34 posto ispitanika troši do 50 kuna na piće, 25 posto do 100 kuna, a 9 posto ne želi potrošiti više od 20 kuna. To su oni gosti koji uz hranu naručuju vodu ili jedno bezalkoholno piće. Očito je, dakle, da bi hrvatska vinska industrija i distributerske tvrtke bile u prilično lošem stanju da nema višegodišnjeg turističkog buma, od kojeg zapravo žive.
Uz sva ograničenja koja smo naveli na početku teksta, rezultati ankete Kulta Plave Kamenice nameće prilično jasan zaključak da u Hrvatskoj još ne postoji publika za zaista vrhunske restorane. Ili, kako se to često zna čuti u razgovoru s vlasnicima restorana, gostiju koji redovito jedu u fine dining restoranima ili naručuju skupa vina u casual restoranima, toliko je malo da se uglavnom svi međusobno poznaju.
