Dakle, sasvim smo slučajno naletjeli na supetarsku konobu Vinotoka. Cijelu je subotu Brač tukao nemilosrdni zvizdan, mi smo morali negdje jesti prije trajekta do Splita i vožnje do Dubrovnika, a sve terase na supetarskoj rivi kontaminirane su natpisima steak and pizza, salad and fish i svim drugim preciznim znakovima loših turističkih zalogajnica, kakvih je Brač nažalost prepun.
Onda smo na ulazu u jednu manju ulicu vidjeli natpis Vinotoka, koji nas je zaintrigirao već zbog profesionalne deformacije. Pa smo neletjeli na terasu u hladu, okruženu cvijećem i ditirambima Nazorovih cvrčaka.
Pa smo, tražeći toalet, u jednoj od sala ove jako velike konobe naišli na mladog visokog crnobradog konobara, koji je pjevušio neku baladu Olivera Dragojevića. Nakon što nas je uputio u pravom smjeru, nastavio je pjevati.
Zatim nam je njegov kolega, veliki poštovatelj korčulanskog grka, pokazao catch of the day.
Nije nam pokušao izvući novac velikim odmrznutim zubacima i škrpinama, nego nam je donio dvije neugledne trilje blatarice, par ušata, dvije male ovčice i nešto vrlo malih sipa. Što nam se prilično svidjelo.
Dvadeset minuta kasnije, sve je to došlo na stol savršeno pečeno i sočno, i odmah posramilo 95 posto skupih restorana na Jadranu.
Trilja je bila nevjerojatno ukusna, doslovno puna života, ovčica je tek malo zaostajala za triljom, a ni sipa nije smanjila doživljaj.
Ribe smo, naravno, čistili sami; trgali smo njihovo meso s ovala, pa ga združivali sa slatkastim krumpirom i jako slatkim, ultrabogatim bosiljkom.
Nismo mogli ne zamisliti Anthonyja Bourdaina kako rukama trga meso ovčice i komentira da je eto, zbog tako veličanstvenih malih riba Jadran jedno veliko gastronomsko more. Dok bi Jamie Oliver fanatizirao o prednostima malih, slatkastih, živih riba s roštilja.
Dok smo, gotovo sami, ručali u Vinotoki, toliko starinskoj konobi da šnitu kruha naplaćuju točno dvije kune kao u socijalističkim mliječnim restoranima, u susjednom matičnom uredu odvijalo se vjenčanje, a lokalni su klinci bombonima i rižom gađali mladenku i mladoženju jer od uzbuđenja nisu zapamtili upute svojih roditelja kako to propisno učiniti. Normalna subota na otoku.
Konoba Vinotoka, jedan od najrustikalnijjh lokala koje smo ikada igdje posjetili, sjajno se uklapa u autentični dio ambijenta turistički prenapregnutog otoka.
KONOBA VINOTOKA
Ignjata Joba 6, Supetar
HRANA +3/5 VINA 2/5 POSLUGA + 3/5 AMBIJENT 4/5
