Vječni problem hrvatskog poduzetništva, pokušaj eksploatiranja trendova bez promišljenih biznis modela a često ni osnovnih znanja o tržištu i biznisu u koji se ulazi, počeo se osvećivati industriji iznajmljivača privatnog turističkog smještaja. Slobodna Dalmacija objavila je zanimljivu analizu ovog trenda a kojemu se, kako pišu, najprije vrlo suzdržano govorilo, ali u zadnje vrijeme sve glasnije, jer su brojke za iznajmljivače zabrinjavajuće.
U Hrvatskoj je, navodi Slobodna, u samo zadnje tri godine registrirano više od 150 tisuća novih kreveta u obiteljskom smještaju. To je 13.000 kućanstava više nego 2016. Uvjerljivo najveći rast ima Zagreb, kao nova turistička destinacija koja kreće od manje početne brojke od obalnih. Ono što je, međutim, znakovito jest da je porast broja kreveta u privatnom smještaju bio dvostruko veći od porasta interesa za odmore u Hrvatskoj, a taj je porast značajan. Prema podacima Hrvatske turističke zajednice, samo u siječnju zabilježeno je 20 posto više dolazaka i 17 posto više komercijalnih noćenja.
U gradovima poput Splita, koji osim hotela Park i nekoliko malih butik hotela nema hotelskih kapaciteta za turizam od kojeg živi, svaki je kutak grada pretvoren u dio apartmanske ponude. Novi iznajmljivači u obzir uzimaju rast broja turista i noćenja o kojima stalno slušamo, ali ne i značajan rast investicija u nove hotele i realne zahtjeve gostiju na svjetskom tržištu (o čemu u savjetničkom članku Znate li zašto vaši apratmani dobivaju loše ocjene ovih dana piše zadarski.hr).
U predsezoni će, piše se nadalje, goste imati uglavnom hoteli, koji prijavljuju jako dobar booking, dok će većina privatnih iznajmljivača za veći promet čekati lipanj. Podaci o turističkom prometu 2017. koje je na temelju podataka iz sustava eVisitor (prijave gostiju) analizirala Hrvatska turistička zajednica, dokazuju da je količina kreveta u privatnom smještaju rasla više od turističke potražnje za hrvatskim destinacijama.
Prema tim podacima, u srpnju 2017. prosječna popunjenost obiteljskog smještaja koji u hrvatskoj ukupno ima 605.000 kreveta, bila je 73 posto (12,3 milijuna noćenja), manja nego 2016. dok je u kolovozu bila 78 posto. U špici rekordne turističke sezone, kad su hoteli imali stopostotnu popunjenost, deseci tisuća kreveta u obiteljskom smještaju bili su prazni.
Privatni smještaj ostaje najmanje popunjena vrsta smještaja hrvatskog turizma. Kampovi imaju godišnji prosjek popunjenosti 97 posto, a hoteli 94 posto. Rast broja kreveta u hotelima najveći je u šibenskoj i zadarskoj regiji. U strukturi privatnog smještaja najveći udjel, 30 posto, očekivano ima splitska županija na čelu sa Splitom koji sam sebe zove Airbnb gradom. I tu analiza dolazi do drugog problema – kvalitete i razumijevanja tržišta. Većina apartmana u Hrvatskoj, naime, ima tri zvjezdice, više od 390.000 kreveta je u ovoj kategoriji. Čak 65.000 kreveta iznajmljuje se u inferiornoj kategoriji dvije zvjezdice, a samo 45.000 kreveta u kategoriji četiri zvjezdice. Oko 37.000 kreveta svrstano je u kategoriju “ostalo”, piše Slobodna Dalmacija. Predsezona i posezona su razdoblja praznog hoda za iznajmljivače, popunjenost je pet posto, jer ne mogu ponuditi sadržaje koje gosti tada traže, poput wellnessa, programa za djecu i sl.
Hrvatska anything goes filozofija, omogućena i činjenicom da je masovna improvizacija s apartmanima nizu hrvatskih vlada kupovala politički mir u dijelu zemlje, doživjela je poraz. Koji treba ozbiljno shvatiti, jer bi mogao biti simptom puno veće krize koja bi u budućnosti mogla zahvatiti turizam, vitalnu hrvatsku gospodarsku granu.
Statistike pokazuju da se ni na najpopularnijim destinacijama turistima ne može prodavati baš bilo što, i da samo kvaliteta, profesionalnost i specifična znanja mogu održavati promet i profitabilnost. Za zemlju koja je očigledno odlučila živjeti od turizma, Hrvatska nema ni približno dovoljno hotela. Ali inveseticije u tom sektoru rastu i definirat će strukturu ponude smještaja, na štetu iznamljivača. S druge strane, u hotelskom se sektoru događa nešto slično onome što se dogodilo s apartmanima. U ukupnom povećanju broja kreveta premalo je nove kvalitetne i vrhunske ponude. U Hrvatsku nije došao nijedan zaista moćan međunarodni hotelski brend, i nema dovoljno hotela s visoke četiri zvjezdice i s pet zvjezdica da bi turizam dugoročno ostao dovoljno profitabilan za granu koja održava BDP. Kad se usto uzme u obzir nesposobnost sistemskog shvaćanja turizma u Vladi, koja se najbolje vidi u poreznoj politici u ugostiteljstvu i nedavnom dramatičnom povećanju cijena za nautičare, te nedostatak kompetente radne snage u turizmu, iznajmljivači čiji apartmani usred sezone zjape prazni su canary in a coal mine, samo najizloženija skupina koja upozorava na duboke strukturalne probleme.
