Kad smo u nedjelju navečer sjeli u Arboretum, prvo nam se učinilo da nismo na moru. Arboretum je okružen normalnim kućama u kojima, čini se, žive samo Fažanci, na dječjem igralištu ispred terase klinci su se lovili među ljuljačkama i pješčanicima, uz vrtna vrata nagomilali su se parkirani bicikli, a ni more se ne vidi, ni ne čuje.
Oko Arboretuma nismo primijetili ni jedan drugi restoran, hotel ili hostel. Sve nas je, ustvari, podsjetilo na opuštenu kvartovsku srpanjsku nedjelju, a ne na prometnu turističku destinaciju. Onda smo počeli gledati i slušati druge goste, kojih nije bilo malo. Bili su uglavnom stranci. Ekipa iz Arboretuma uspjela je, dakle, zadržati osjećaj kvartovskog lokala, i taj osjećaj uspješno prodaje turistima, što je dosta originalan koncept. Arboretum je zapravo pivnica s hamburgerima.
Nude dvadesetak vrsta burgera, uglavnom od Black Angusa, po cijenama od pedesetak do 120 kuna. Imaju, naravno, i burger s tartufima. Ipak smo u Istri. Kako smo, zahvaljujući savudrijskoj Pergoli, bili presiti za burgere, uz pivo smo htjeli naručiti tanjur pršuta i sira, čega nije bilo iako to imaju na karti, pa smo se morali zadovoljiti platom pržene pubovske hrane, od onion ringsa do pohanih punjenih maslina, hrskave pržene palente, pilećih krilca u tempuri i pohane mozzarelle, koja je bila sasvim korektna.
Arboretum drži jako mnogo piva, uključujući i poneke kuriozitete poput Hitachino Red Rice Alea. Riječ je o japanskom pivu od crvene riže, prekrasne jantarnocrvenkaste boje, sjajne pjene ali pomalo problematičnih aroma i okusa. To je pivo kiselo-slatko, s prilično prepoznatljivim agresivnim tonovima jagoda, malina i karamela. Nismo sigurni bismo li ga opet naručili. Barem ne uz slanu hranu.
Kušali smo i porečku Buru, koja je, zasad, ipak prepuna rubova i nepreciznosti da bi se uvrstila među vodeće hrvatske craftove. Na kraju smo završili na Orvalu, standardno veličanstvenom, vrlo suhom trapističkom pivu, jednom od prvih velikih svjetskih piva koja su došla u Hrvatsku: Tolkien je držao Orval još na staroj, gornjogradskoj lokaciji. Zanimljivo je da su nam za Orval donijeli visoke čaše, što se jednoj ozbiljnoj pivnici nipošto ne smije dogoditi. Orval, kao druga trapistička piva, naprosto se mora točiti u široke čaše na stalku.
Četiri piva i preveliki pladanj s dubokoprženim grickalicama platili smo 197 kuna, što je jako korektna vrijednost za novac. Atmosfera u Arboretumu jednako je dobra kao i pivska lista, ali cijeli taj projekt ipak ostavlja dojam nedovršenosti: nema bazične hrane poput pršuta i sira, ne znaju koje čaše idu uz koje pivo, premda im je to core business, a kad smo kod ljubazne konobarice pokušali naručiti čašu bijelog vina, korpulentni gospodin iza nas snažnim je glasom rekao kako zasad nemaju finog bijelog vina… Arboretum je simpatični work in progress, koji ipak djeluje neusporedivo privlačnije od dosadnih turističkih gostiona i kafića naguranih na fažanskoj rivi.
