Nećemo sad ulaziti u to kako je Burning Man postao ovo što je danas. Ukratko, jedan od najvažnijih svjetskih festivala počeo je 1986. kao intervencija za čovjeka koji je izgubio sina i nije se mogao povratiti iz depresije. Njegovi prijatelji odlučili su prirediti terapijski, pročišćavajući ritual na ljetni solsticij, nakon kojega će čovjek moći otpustiti bol i nastaviti život. Ritual je kulminirao simboličkim spaljivanjem divovske drvene ljudske figure, odatle naziv festivala. Prvi ritual zapravo je održan na Baker Beachu u San Franciscu da bi se kasnije preselio u isušeno jezero kraj Black Rock Cityja u Nevadi.
Burning Man je na početku bio utopijski festival u pustinji, svetište kontrakulture, mjesto na kojemu su ljudi odbacivali sve definicije današnjeg svijeta, od konzumerizma do vlastitih identiteta i dolazili u elaboriranim kostimima i ludim vozilima, gradeći nakratko drugačiji, slobodan, bolji svijet koji počiva na tri temelja: radikalnoj uključivosti, radikalnoj samoodrživosti i radikalnom samoizražavanju. Lokalne vlasti nisu postavljale ograničenja. Ljudima iz Burning Mana rekli su radite što hoćete, samo kad odete ne ostavljate traga. Ne želimo vidjeti ni papirić. I tako je to neko vrijeme funkcioniralo, u pustinjskim oblacima prašine, dobre glazbe, droge, ljubavi i noćnih vatri, i sve je više ljudi kretalo na put preko pola svijeta da bi došli na Burning Man.
&;
Premotajte na desetak godina unaprijed i Burning Man je golema poslovna operacija, socijalno i financijski stratificiran koliko i New York i London, s različitim kategorijama gostiju koji dobivaju komfor i status ovisno o cijeni karte koju plate i, naravno, s VIP gostima koji na Burning Man dolaze privatnim avionima i, kad ih u njihovim zatvorenim luksuznim kampovima usred noći uhvati glad od partijanja, zovu svoje privatne chefove. New York Post je ovih dana objavio profil jednog od chefova koji kuhaju za bogate Burnere koji kampiraju jedni kraj drugih u Billionaire’s Rowu, improviziranom naselju s komforom luksuznih njujorških hotela, u kojemu se karta plaća 50-tak tisuća dolara.
Jedan od najvećih skandala Silicijske doline, kad je jedan od osnivača Googlea preoteo ženu vlastitom direktoru pa je ovaj zbog toga otišao u Huawei, zakuhao se upravo na Burning Manu. No, vratimo se chefu. Keven A. Lee, poznatiji kao Cheven ili kao Sipha tijekom Burning Mana, je privatni chef iz Los Angelesa s početnom tarifom od 250.000 dolara, za koju svojim klijentima u Billonaire’s Rowu kuha elegantne večere s tasting menijima poslužene za dugačkim aranžiranim stolovima. “To je sve elita: celebrity, milijarderi, sportske zvijezde, developeri, samo to, “ opisao je Lee svoje goste Postu, “U mojim su rukama 24 sata.” Lee pritom misli na sve od paženja na Burnere “predozirane gljivama” do ekstravagantnih doručaka i Michelinovih večera u bilo koje doba.
Chef Keven Lee i njegove klijentice na noćnom buffetu
Na zadnja dva Burning Mana Lee je svaki dan kuhao jedan rani gourmet ručak i jednu luksuznu večeru za 180 ljudi, organizacija “za koju moraš biti jebena rock zvijezda.” Da bi sve uspio, sa sobom dovodi šest kuhara i konvoj vozila, uključujući dvije velike hladnjače. U pustinji podiže kuhinju. Improvizirana restoranska sala je u sredini kruga koji zatvaraju 53 luksuzna trailera i šest umjetničkih vozila-mutanata. Lee i DJ rade praktički 24 sata. Sve pogone četiri generatora “od 150.000 ampera”.
Na večerama se popiju sanduci Whispering Angela, Don Julio 1942 tekile i Dom Perignona. “Pokušavamo se uklopiti u atmosferu,” kaže Lee, “Ne hodam okolo u bijeloj uniformi i jebenoj toki.” Naprotiv, Lee kuha u ružičastoj baletnoj haljini i bomberici. A evo što kuha. Lani su mu tijekom festivala avionom dopremili 500 kilograma svježe ribe za sushi, koji su klijenti tražili u 4 ujutro, Kad ga je donio, dočekali su ga u svjetlećim bundama, skandirajući njegovo ime.
“Imam chefove s Mauija koji su rock zvijezde, badasses of the badasses, od lubenice, rotkvice i šarene mrkve rezbare šurikene i orhideje, mogu napraviti najljepše cvijeće koje ste ikad vidjeli,” kaže Lee. Post je intervjuirao i jednu od Leejevih klijentica, Liu Paulinu Holmgreen, dominatrix, terapeutkinju i vlasnicu seks kluba iz Njemačke koja već deset godina dolazi na Burning Man. Ona kaže da obožava njegova jela od svježih organskih namirnica u tako posebnoj atmosferi kakav je Burning Man. “Sve je u načinu. Sjediš u prašnjavom kostimu, među ljudima koji su vjerojatno milijarderi iz Silicijske doline, sve je tako žestoko.”
Konkurencija privatnih chefova je jaka, Burning Man je dobra referenca. Leejeva firma specijalizirala se za ekstravagantni catering, rade niz prestižnih događaja uključujući Sundance Film Festival. Lee kao poslovni poklon dijeli gumene bombone od dinje, u duhu festivala Burning Mana. Drugi chef s Buring Mana u Postovoj priči je Njujorčanin Sander Kooijman, specijalist za indonezijsku kuhinju, koji je lani preuzeo kamp sa 100 elitnih Burnera iz financijske, modne i nekretninske industrije. “Svi oni vole jako partijati, a Burning Man im je idealan za to, “ kaže Kooijman. Ove godine planira puno ambiciozniju kuhinju, za koju će mu trebati najmanje 1500 jaja, 50 kilograma pilećih prsa, 30 lubenica i osam različitih indonezijskih umaka. Dnevno.
Kooijmanova tarifa počinje s 40.000 dolara. Na sve se tarife u Billionaire’s Rowu još dodaje trošak pića. Za kuhare, podizanje kuhinje usred pustinje, sama veličina i logistika Burning Mana i gosti koji su danonoćno na tripu fantastičan je izazov, nešto što mogu iskusiti samo tamo. “Lani sam jako podcijenio količinu stolnjaka koji mi trebaju. Sve što sam donio bilo je za pranje već prvi dan. Oni jedu kao manijaci. Doručak je večera a večera je doručak,” kaže Kooijman.
Stari Burneri mrze to što se događa u luksuznim kampovima, na festivalu bi se sve trebalo dijeliti, a VIP gosti poput Marka Zuckerberga i Elona Muska dižu zidove sa svojim skupim trailerima i odbijaju dijeliti hranu i piće s autsajderima. “Meni je jako čudno da netko uopće na Burning Man dolazi radi hrane, “ komentira jedan Postov sugovornik, veteran festivala “Sve te divne stvari koje se tamo događaju nemaju nikakve veze s fine diningom.”
Na Burning Manu je puno kampova koji se brinu da ljudi na festivalu imaju što jesti i piti, i za normalne goste to je sasvim dovoljno. A za sve iznad toga, kao i svugdje, ulaznica je novac.
