Batelina je za hrvatsku restoransku industriju značajna zbog barem tri razloga. Prvo, Batelina je između 2010. i 2017. stvarala novu, radikalnu, svjetski modernu riblju kuhinju kakvu Hrvatska nikad prije nije vidjela. Valsabbion je u svoje vrijeme bio jednako suvremen i radikalan, ali se nikad nije fokusirao samo na ribu.
Drugo, Batelina je prva u Hrvatskoj uz Dina Galvagna, afirmriala zero waste pristup, spojen s ultralokalnim i s iskrenom posvećenošću svježim sastojcima. Batelina je uvijek odlazila na godišnji odmor u kolovozu, kad je u Istri najviše turista, jer je u kolovozu najteže nabaviit posve svježu i posve lokalnu ribu. Batelini nikad nije padalo napamet da prodaje uvoznu ribu.
Treće, David Skoko je kroz Batelinu postao jedan od nautjecajnijih i najboljih hrvatskh chefova. Skoko je jedan od rijetkih domaćih kuhara koji je kadar artikulirati i djelom i riječima braniti relevantnu, zaokruženu filozofiju restoranske hrane. I danas nam je žao što je odustao od projekta masovnije gastronomske eksploatacije jadranskih algi. Da je taj projekt zaživio, Batelina bi danas spadala među svjetski relevantne restorane.
Batelina je, naravno, u ovu 21 godinu pokazala i niz ograničenja; najveće njeno ograničenje jest činjenica da je odlučila ostati vrlo bazična konoba u vrijeme kad je njen chef pripremao hranu vrijednu dvije Michelinove zvjezdice. Servis i vina iz konobe ne slažu se s tom razinom kuhanja. Taj očigledni žanrovsko-gastronomski konflikt i njegove posljedice obilježili su Batelinu unatrag tri ili četiri godine. No, Batelina defintivino zauzima jedno od ključnih mjesta u modernoj povijesti hrvatske gastronomije.
