Dok smo pili kavu hladeći se pod ledenom vodenom maglicom na Britancu, barem je trideset ljudi prišlo šanku Kave Tave. Nisu naručivali kavu, nego su potpisivali peticiju. Jedna je djevojka s listom za potpise valjda svakih tridesetak sekundi razgovarala s novim prolaznikom. Do malo iza podneva, rekao nam je konobar, na Britancu su skupili više od 10 tisuća potpisa. U međuvremenu, pokrenuta je online peticija. Počelo je večer ranije, kad je vlasnik Kave Tave Dored Najjar na Facebooku obavijestio javnost da je Grad Zagreb odbio produljiti dozvole za rad svim poduzetnicima koji rade u kućicama na tržnici na Britanskom trgu.
Prema onome što su ispričali novinarima Telegrama, vlasnici Kave Tave, Veronike, mesnice Cerovski i drugi zakupci kućica i terasa na tržnici na Britancu, objašnjenje su dobili preko medija, vrlo općenito, da “lako kvarljivu robu prodaju u neadekvatnim uvjetima” i ne poštuju odredbe tržnice. Svi tvrde da imaju potrebne ateste i da zadovoljavaju propise, te da dosad nisu imali primjedbi inspekcija. Ako Grad ostane pri svom, sutra svi moraju zatvoriti. “Budem li sutra morao zvati majstore da rastave kućicu, za Kavu Tavu će to biti ozbiljan gubitak, ali to je moj poslovni rizik”, kaže Najjar.
Kava Tava na Britancu, pionir je ugostiteljskog poslovnog modela koji danas dominira gradskim trgovima i ulicama. Otvorili su 1999. “kod nas je održan prvi advent u Zagrebu”, prisjeća se Najjar. Kućica Kave Tave, sa svojom veselom terasom, dugim kavama i doručcima, brzo je postala jedno od omiljenih gradskih okupljališta. Ljudi su dolazili na Nove godine, koncerte, ekipa Kave Tave s partnerima je značajano utjecala na definiranje današnje gradske ponude i evenata. Probijali su led, jer prije 15 godina nije bilo takvih lokala. Danas su norma. Za advent, za Ljeto na Štrossu, velike sportske događaje, u kućicama se na hrani i piću okrenu stotine tisuća kuna i grad sjajno zarađuje na koncesijama. Kućice su preplavile trgove za Europsko nogometno prvenstvo, upravo se najavljuje novi event posvećen samo vinu u Tomićevoj ulici.
“U taj su posao u međuvremenu ušle razne interesne grupe, ali s većinom ljudi smo u dobrim odnosima, mnogi od njih su nam prijatelji, ljudi koji su s nama razvijali taj model”, kaže Najjar. Ne misli da iza odluke o micanju kućica s Britanca stoji nelojalna konkurencija. Ali nitko na trgu ne zna što stoji iza nje. Na društvenim mrežama sve je, očekivano, puno dosjetki o novim fontanama, neki su mediji objavili da se “gradonačelniku Milanu Bandiću kućice na Britancu više ne sviđaju” i da želi da odu.
Precizno službeno objašnjenje Grad Zagreb još nije dao. Neke naznake problema, kažu na Britancu, imali su krajem prošle godine, kad grad nije kao obično produljio lokacijske dozvole. “Rekli su nam da je razlog tehničko usklađivanje s propisima EU, a kako ste stalno nešto mijenja, nismo mislili da je alarmantno”, kažu. Kamoli da će morati zatvarati.
“Radimo i u kućici i u standardnom kafiću”, kaže Najjar, “što se propisa i kriterija tiče gotovo da nema razlike, zato nam nije jasno kako sada odjednom ne zadovoljavamo uvjete, a ako ih stvarno ne zadovoljavamo, zašto nam onda iznajmljuju prostor? Kad su počeli, najam prostora na Britancu grad je naplaćivao između 30 i 40 tisuća kuna godišnje. “Danas plaćamo 250 tisuća kuna godišnje”, kaže Najjar, “Budem li sutra morao zvati majstore da rastave lokal, to je moja odgovornost, dio mog poslovnog rizika. Zapošljavamo 70 ljudi i bit će mi žao ako budem morao dijeliti otkaze, ali to će biti posljedica moje loše poslovne odluke da potpišem ugovore s gradom i državom.”
Najjar kaže da je pozivom u pomoć koji je objavio na Facebooku, i peticijom, htio otvoriti raspravu o odnosu vlasti prema poduzetnicima. “Možda ćemo izgubiti ovu bitku, ali želimo napraviti pritisak na gradske vlasti i, ponajprije, upozoriti poduzetnike koji planiraju ulaziti u poslovne odnose s gradom da to ne čine”, kaže, “Želimo samo raditi i živjeti od toga. Mi smo ugostitelji, poljoprivrednici, trgovci, ne moramo biti pravni eksperti. Ako nam država i grad kao poduzetnicima s kojima su u poslovnom odnosu postavljaju ovakve zamke, onda je jasno o kakvom je partneru riječ.”
Nekoliko metara dalje, SDP-ovac Davor Bernardić ustaje od stola i staje pred kameru TV Jabuke. Na pitanje novinarke što političari kažu na ovaj slučaj, uskače u predizborni mode: “Nije bitno što kažu političari nego ljudi koji ovdje žive i rade i plaćaju porez”, kaže. Postavlja pitanje kako gradske vlasti mogu zatvarati lokale a prešućivati kako izgleda sama tržnica na Britancu. “Uređenje tržnice na Britancu bit će nam jedan od prvih zadataka nakon izbora,” obećava,”Natkrit ćemo dio gdje to bude potrebno i urediti tržnicu po uzoru na one u Madridu i Barceloni”.
Nesvjesni da im netko planira napraviti Bokeriu na omiljenom gradskom trgu, ljudi iz kvarta i prolaznici zastaju kraj šanka Kave Tave i potpisuju peticiju. Živahna sijeda gospođa kaže da je došla “specijalno s Gornjeg Bukovca”, druga parkira bicikl i vadi osobnu iskaznicu “neka puste ljude da rade, zašto diraju nešto što valja?”, komentira. Stiže jedan mladi par, za njima dvije srednjoškolke, susjedi…Naravno, nisu svi potpisnici peticije stalni gosti Kave Tave, niti znaju tko je Dored Najjar. Dok špricalice ritmično izbacuju ledenu vodene oblake u zrak zasićen mirisom dinja sa štandova, na Britancu počinje još jedan mirni građanski prosvjed.
