Najmanji i najistočniji Eataly u Italiji, otvoren je na fenomenalnoj lokaciji. Zgradu iz 1902. na samoj tršćanskoj rivi u kojoj je nekad bio Antico Magazzino Vini u kojemu su se skladištile bačve vina iz Istre i Dalmacije, arhitekt Marco Casamonti preuredio je u moderan, topli prostor od istarskog kamena, s velikim staklenim stijenama koje otvaraju pogled na tršćanski zaljev.
Eataly je jedan od najuspješnijih koncepata vezanih uz hranu svih vremena. Hibrid europske tržnice, boljeg supermarketa i food courta s kvalitetnom lokalnom hranom, Eataly je vesela kakofonija pekara, pršutana, ribarnica, pizzerija, komunalnih stolova, štandova za degustacije, vinoteka i bistroa koja promovira male i srednje talijanske brendove, proizvođače organske hrane i sve vrste zanatske proizvodnje hrane na jednom mjestu, s posebno izraženim regionalnim značajkama i dosta edukativnih elemenata. New York Times Eataly zove “obrazovnim centrom novog doba”. Koncept je razvio talijanski poduzetnik Oscar Farinetti, u suradnji s organizacijom Slow Food.
Prvi Eataly otvoren je 2007. u preuređenoj staroj tvornici vermuta u Torinu, s planom širenja u Italiji i New Yorku. Upravo s njujorškim Eatalyjem koji je u partnerstvu s Marion Batalijem, Lidiom Bastianich i Joeom Bastianichem 2010. otvoren u Madison Square Parku na 4600 četvornih metara, koncept je2010. postao svjetski poznat. Bastianichi i Batali privukli su nevjerojatnu pažnju medija i dobili ozbiljnu podršku tadašnjeg njujorškog gradonačelnika Michaela Bloomberga. Dva tjedna ljudi su čekali u redovima do Pete Avenije da uđu u Eataly. Sličan prizor talijanski su mediji opisivali prije dva tjedna kad se otvarao tršćanski Eataly. I u nedjelju je Eataly bio prepun, ni za jednim stolom nije bilo mjesta, mnogi Tršćani dolazili su u razgledavanje ili samo po jednu stvar, cijele obitelji jele su za visokim stolovima, a hostesa je vraćala goste s ulaza u glavni restoran, pokazujući im dugu listu čekanja. Čitajući lokalne novine, lako je shvatiti zašto je Eataly Trstu toliko važan. Nije stvar samo u kupovini dobre hrane, Trst je pun dobra ih malih privatnih trgovina, Eataly je znak nastavka moderniziranja i otvaranja grada koji je nakon nekoliko desetljeća života od masovnog shoppinga s istoka konačno prodisao, oslobodio se austrougarske strogoće i oslobodio svoj stvarni duh. Privlači sve više turista i svaki posjet Trstu sada je estetska terapija.
Tršćanski Eataly proteže se na tri kata. U podrumu je vinoteka s ne baš ambicioznim izborom oko tisuću etiketa, ali s jako dobrim cijenama. Izbor je fokusiran na lokalna vina iz Goriških Brda i Veneta, a imaju i dosta hrvatskih i slovenskih vina. Zanimljivo je da Claijeva vina prodaju po dvostruko većoj cijeni od primjerice Kozlovića, 37 eura prema 18 eura. U vinoteci se proda je i nešto craft piva i talijanskih likera i grappa. U prizemlju je “La Barcaccia”, tršćanska ribarnica koja se iz grada preselila u Eataly. Dok razgledavate svježu i jako skupu ribu, u skriptama izloženima ispred pulta možete čitati i učiti o zaštiti ribljih vrsta, FAO-vim politikama i biološkoj raznolikosti Jadrana. U istom duhu, mala tržnica s voćem i povrćem, najbolji dio tršćanskog Eatalyja pun elegantnog zimskog radića, raskošnih artičoka, snježnih endivija i salata koje pršte svježinom, opremljena je simpatičnim okruglim dijagramima koji pregledno, od mjeseca do mjeseca, poučavaju koje povrće i koje voće je u špici sezone.
Cijelo prizemlje osmišljeno je kao imitacija gradskog ritma, mjesto za jutarnju kupovinu i ručak, sa štandovima punima zanatskih tjestenina i s hladnjacima s malim ali pažljivim izborom svježih tortelina, capellaccia i raviola. Pekara je druga najbolja stvar u Eatalyju nakon tržnice. Iz peći odvojenih od kupaca staklenim zidom, pekari svakih par minuta iznose košare pune rustikalnih crnih kruhova od raži, pira, s maslinama, ukupno osam vrsta, koje se rasprodaju gotovo istog trena. Probali smo raženi kruh koji je vrlo dobar. Jednaki entuzijazam vlada oko pekare i pizzerije. Razlog je Eatalyjevo partnerstvo s talijanskim proizvođačem brašna Mulino Marino, poznatim po tradicionalnoj proizvodnji kvalitetnog brašna. Sve se radi s s visokoglutenskim brašnima i dugo dizanim tijestima s vlastitim matičnim kvascima.
Dio s kavama je potpuna dominacija Illyja i Lavazze. Pažnju privlače i veliki izbor marmelada sa Siclije i Domorijeva D Fusion linija čokolada, lansirana s idejom spajanja vrhunskog kakaa iz cijelog svijeta s mlijekom domaćih krava. Probali smo Javagrey s Criollom iz istočne Jave i mlijekom alpskih sivih krava i totalno se razočarali. Domorijeve čokolade s magarećim mlijekom u Eatalyju se ne mogu kupiti, ali čini se da su jako popularni kolači talijanske slastičarske zvijezde Luce Montersina. Na gornjem katu su mesnice, trgovine sa sirom, pršutima i kobasicama, glavni restoran s pogledom na more Osteria del Vento, u kojemu kuha chef Enrico Panero, i niz vitrina s mozzarellama, ricottama, šunkama, bottargama i svim mogućim prerađevinama, od pelata San Marzana do ulja slanih inćuna i premium aceta balsamica, uglavnom sortirane po regijama, među koje se probio i istarski brend maslinovih ulja Mate.
Najspektakularniji detalj u cijelom tršćanskom Eatalyju je hladnjak s impozantnim odležanim steakovima. Dosta proizvoda prodaje se pod brendom Eataly. Od ovog poduhvata u Trstu očekuje se između osam i deset milijuna eura godišnje. Talijanski kritičari prigovaraju da su i u ovom Eatalyju prednost u zastupljenosti dobili proizvodi iz Pijemonta a ne iz Friulija Venezia Giulia, iako se Eataly ponosi konceptom ultralokalnosti. S druge strane, očigledno je da je Eataly više nego popularan među Tršćanima, a i nama, dok već zaboravljamo vremena kad se u Trst išlo po odjeću i kavu, daje dovoljno razloga da opet počnemo odlaziti u taj lijepi grad.
Ove godine u listopadu Eataly World, tvrtka koju su osnovali Eataly i talijanski Coop, u Bologni otvara jedan od najambicioznijih svojih centara ikad i jedan od najvećih prehrambenih centara u Europi. Više od 300 radnika trenutno radi na prostoru od 10.000 kvadrata u kojemu će se otvoriti FICO, Fabbrica Italiana Contadina, divovski prehrambeni park koji je prema ideji Eataly Worlda pokrenuo bolonjski Poljoprivredno prehrambeni centar. Ovaj Eatalyjev centar bit će niz izložbenih pašnjaka, vrtova i voćnjaka na kojima će se hrana kušati i kupovati. FICO bi osim edukativnog i promotivnog centra talijanske hrane trebao biti i turistička atrakcija.