Skuhati dobru carbonaru težak je posao, ne samo zato što zahtijeva puno preciznosti i znanja, već i zato što je carbonara teško jelo. Spoj jaja, zrelog sira, sušene masne svinjetine i ugljikohidrata kalorijska je bomba koja opterećuje organizam. Stoga je, zapravo, najveći kunst u pripremi carbonare skuhati je tako da poslije jela ne osjećate težinu.
Agavin vlasnik Belizar Miloš jedan je od rijetkih hrvatskih chefova čija je carbonara istodobno snažna, raskošna ali i lagana. Miloš priprema vrlo klasičnu carbonaru, bez vrhnja i s guancialeom.
Tajna neodoljive kremastosti, svilenkaste teksture ali i izostanka bilo kakve težine poslije ručka, leži naravno u omjerima, kao i u pažljivom izbjegavanju bilo kakve koagulacije jaja. Špageti su, razumije se, kuhani nepogrešivo al dente. Osim najbolje klasične zagrebačke carbonare, u Agavi se može pojesti i zaista dobar bolognese, kao i lepršave orecchiette s kozicama i salikornijom.
