U komentaru našeg teksta o najutjecajnijim hrvatskim TV chefovima, jedan je zadarski ugostitelj napisao: Ako su ti kuhari zaista utjecajni, zašto nemaju svoje restorane? Naizgled logičan prigovor. Problem je jedino u tome što je posve netočan.
Naime, većina chefova koje smo naveli u tom nedavno objavljenom članku vode ili su vodili vrlo uspješne restorane: David Skoko chef je Bateline, jednog od najpopularnijih istarskih restorana, Ana Ugarković vlasnica je stalno punog Malog bara u Zagrebu, Stevo Karapandža dvadeset je godina kuhao u najboljim hrvatskim hotelskim restoranima. dok je Andrej Barbieri godinama punio Bevandu i Tramerku. A siroti zadarski ugostitelj javno se pita zašto ti ljudi, utjecajni TV chefovi, nemaju svoje restorane.
Ovaj minorni ispad karakterističan je primjer neznanja, zavisti, zlobe i ignorancije, koji zauzimaju previše prostora u javnom komuniciranju među hrvatskim ugostiteljima, bilo da je riječ o vlasnicima, konobarima ili kuharima. Evo, stoga šest preporuka za minimalno pristojno javno komuniciranje u ugostiteljskom biznisu.
Tako kompromitirate i sebe i svoj biznis. Na vašem smartphoneu lako možete pronaći barem osnovne podatke o tome da TV chef David Skoko kuha u superuspješnoj Batelini, kao i o tome da riječ škampi u vašem restoranu ne smijete prevoditi kao shrimps, jer shrimps, eto, znači kozice.
Nedavno smo svjedočili sceni u kojoj je jedan nekad poznati hrvatski chef koji danas ne igra nikakvu bitnu ulogu na sceni, usred restorana u kojem je večerao žestoko izvrijeđao kuhanje kolege, milanskog chefa koji je upravo dobio tri Michelinove zvjezdice. Količina prijezira i prigovora kuhanju talijanskog chefa bila je tolika da je bilo neugodno slušati, posebno ako se uzme u obzir da je kuhanje te večeri zaista bilo izvrsno. Slično se još češće događa u komentarima na Facebooku, gdje su komentari ponekad začinjeni i osobnim uvredama i klevetama. Polemika među chefovima i restoraterima često je korisna i produktivna pojava. Međutim, pljuvanje po kolegama, osobito preko društvenih mreža, pokazuje zavist, slabost karaktera i loš ukus. I duboko kompromitira ugostiteljsku struku, jer je prikazuje kao ceh koji okuplja ljude nižeg ranga.
Ove je godine jedan restorater iz okolice Omiša na internetu brutalno izvrijeđao svoje goste, i to po nacionalnoj osnovi. Ova kombinacija agresivnosti i rasizma upravo je smrtonosna za ugostiteljski posao. Ne možemo zamisliti goru reklamu za restoran, bar ili hotel, nego kad na društvenim mrežama vrijeđa i ismijava svoje goste.
Jedna od najnevjerojatnijih pojava u komuniciranju među restoraterima, kuharima i konobarima jesu međusobne javne svađe unutar jednog restorana, restoranske grupe ili hotelske kompanije. Ako se zaposlenici jedne firme međusobno svađaju i vrijeđaju na društvenim mrežama, zašto bi bilo koji gost vjerovao bilo kojem lokalu te firme?
Ugostiteljstvo bi trebalo biti pristojan i otmjen posao. A nema ništa nepristojnije nego kad sami za sebe tvrdite da ste najbolji. Šibenski Pelegrini nekoliko je godina zaredom, u raznim anketama izabran za najbolji restoran u Hrvatskoj, ali njegov vlasnik i chef Rudi Štefan nikada za sebe nije rekao da je najbolji. Nasuprot tome, hrpa minornih restorana u turističkim zonama na sebe vješa natpise The best food, fish, grill, pizza, The best small restaurant i slično. Ne može jadnije.
Hrvatski kuhari, konobari i restorateri uglavnom nemaju pojma o stvarnoj prirodi, mogućnostima i posljedicama digitalnog komuniciranja. Oni tko zna zašto misle da se njihova privatna komunikacija na Facebooku ne vidi. Pa jednu večer nekoga žestoko izvrijeđaju, da bi se toj istoj osobi drugi dan ulizivali u restoranu ili baru. Takvi ljudi ne zaslužuju ni da se gosti i kolege na njih ljute. Izazivaju tek prezir i nešto više sažaljenja. Sasvim je jasno da nitko od njih nikad neće napraviti ozbiljnu karijeru u ugostiteljstvu.
