Ovo je ljeto, kao što smo uostalom predvidjeli na proljeće, pokazalo zaista impresivnu vitalnost hrvatskog turizma, koji upravo potvrđuje da je najvažniji gospodarski sektor u Hrvatskoj. Međutim, hrvatski turizam pati od strateškog problema. Riječ je, naravno, o prosječnoj restoranskoj hrani.
Brojna su istraživanja pokazala da u Hrvatsku gotovo nitko ne putuje zbog gastronomije.Iznimka je, i to od ove sezone, jedino Rovinj, koji je uspio okupiti grupu vrhunskih restorana. Kako je to Rovinj postigao? Jednostavno. Doveo je Agli Amici iz Udina i Tekku iz Zagreba, pridružio ih Cap Aureu i Monteu i tako stvorio neodoljivi gastronomski lunapark.
i druge vodeće jadranske destinacije, a osobito njihove glavne hotelske kuće, trebale bi se ugledati na takvu praksu Rovinja i Maistre. Hrana u hrvatskim hotelima uglavnom je loša i dosadna, a pokušaji otvaranja fine dining restorana gotovo uvijek ispadnu nespretno.
Hotelima se zbog raznih razloga, od financijskih preko logističkih do kadrovskih, prilično teško baviti vrhunskim restoranskim biznisom, a još im je teže takve restorane brendirati. Stoga bi bilo racionalno da hotelske kuće za iduće ljeto pokušaju dovesti vrhunske zagrebačke restorane, koji u širenju na more vide svoj financijski interes.
Poreč, recimo, ovog ljeta bilježi izvrsne turističke rezultate, ali pati od manjka zaista vrhunskih restorana. Bilo bi sasvim logično da Valamar pokuša u Poreč dovesti Carpaccio, koji bi drastično unaprijedio lokalne profesionalne standarde i koji bi sasvim sigurno i u Poreču bio ekscentrično uspješan.
Split je veliki grad i vibrantno turističko središte koje od zatvaranja Paradigme pa do dolaska Hrvoja Zirojevića u Dvor, nije imao ni jedan fine dining restoran. Mano već godinama razmišlja o odlasku na more. Zašto se Mano u jednoj od svojih inkarnacija ne bi otvorio u Splitu, gdje bi mogao raditi cijelu godinu?
Na Hvaru uopće nema fine dining restorana. Pop up verzija Theatriuma, s kombinacijom gastronomske bistronomije i prave visoke kuhinje učinila bi Hvar gastrodestinscijom. U centru Dubrovnika postoji niz loših i preskupih pizzerija: otvaranje Franko’s Pizze, u suradnji s nekom od lokalnih restoranskih ili hotelskih grupacija, moralo bi se pretvoriti u instantni uspjeh. I tako dalje, i tako dalje.
Ovo je ljeto pokazalo da bi vodeći zagrebački restorani trebali početi planirati otvaranja na Jadranu. Baš kao što su mnogi vodeći američki i svjetski restoranski brendovi već davno otvorili lokale u Las Vegasu.
