Na našoj prvoj zagrebačkoj cheap eats listi naveli smo restorane u kojima se može jeftino ručati ili večerati uzmemo li u obzir prosječne cijene cjelovite njihove ponude. Druga cheap eats lista posvećena je finim jelima za vrlo mali novac. Naime, poneki jako dobri i načelno ne baš jeftini restorani na svojim menijima drže jela koja su jako jeftina. Osim toga, pojedini restorani koje inače ne preporučujemo jer načelno nismo zadovoljni sadašnjom njihovom kvalitetom, pripremaju pojedina zaista vrlo dobra jela po smiješnim cijenama.
Ovo je, dakle, izbor pojedinačnih jeftinih i dobrih jela koji ne sugerira ukupnu kvalitetu restorana. Jela su poredana po cijenama, od najjeftinijeg do najskupljeg.
Samose u ovom skoro odličnom restoranu malo su remek djelo. Tijesto punjeno krumpirom i graškom, obilno začinjeno kuminom i posluženo uz umak od tamarinda, ne samo da predstavlja prilično zasitno i originalno predjelo, nego u njemu zaista možete ozbiljno uživati.
Batak se mijenja. Osim preuređenih interijera, koji sada podsjećaju na steakhouse, Batak je počeo kuhati laganu sezonsku hranu. U krajnjoj liniji, nitko ne može jesti samo velike komade mesa na roštilju. Pa je Batak tako prvo uveo salatu s pečenim lososom, a sada usred sezone i grilane vrtne šparoge, koje koštaju smiješnih 28 kuna. Smiješnih zato što stručak vrtnih šparoga na placu stoji 15 kuna. Šparoge imaju slastan okus po dimu i poslužuju se posute krupnom solju. Nadamo se da će i druge roštiljarne slijediti Batkovu logiku svježe sezonske hrane.
Prilično je nevjerojatno kako Stari kotač uspijeva održati tako niske cijene i tako visoku razinu kvalitete. Okej, njihove su porcije manje nego u drugim roštiljarnama, ali se zato prepoznaje da je riječ o individualnom, ručno napravljenom proizvodu. Budući da je došlo proljeće, u Starom se kotaču ponovo može jesti na terasi, što je činjenica od strateškog značaja. Interijer je, nažalost, prilično neugodan.
El Toro je luksuzno uređeni restoran s reprezentativnom listom pića i ponešto uistinu vrhunskih sastojaka. Utoliko nam je i dalje nevjerojatno da se tacosi, njihova glavna roba, prodaju po radikalno niskoj cijeni od 45 do 55 kuna. Ovi najjeftiniji, s optimalno začinjenom i umjereno pikantnom piletinom, vjerojatno predstavljaju najbolju vrijednost za novac u svim zagrebačkim formalnim restoranima, uz Vinodolov burek koji se nažalost prerijetko pojavljuje na tjednoj karti chefa Tomšića.
Ljepljiva cvjetača s medom, čilijem, korijanderom i limetom jedno je od najsenzualnijih jela koja se mogu naručiti u Zagrebu. Osim toga, indijski karfiol s medom sasvim je zasitan, pa vam baš i ne treba neko veće glavno jelo. Ili još zdravije i jeftinije, probajte prvo naručiti njihovu juhu od rajčica koja košta nekih dvadesetak kuna, pa onda cvjetaču i naan, i tako ćete uživati u zaista gurmanskom ručku za desetak eura.
Ovo je definitivno najbolji restoranski sendvič u Zagrebu. Ova verzija tradicionalnog reuben sendviča već godinama ne silazi s jelovnika Lari & Penati i nadamo se nikada neće. Čisti, zasitni klasik, genijalan za energizirajući brzi ručak.
Strateška prednost ove salate jest da se piletina peče na pravom roštilju, pa ima privlačan okus i miris po dimu. Kada piletina iz nama nepoznatih razloga dolazi s tavice, što se zna dogoditi, salata je duplo lošija.
Meksička salata u Budweiseru, kojoj bi dobro došlo malo listova korijandera i kriška limete jer su to tipični, identitetski elementi meksičke kuhinje, toliko je golema da je zadnji put nismo uspjeli svladati premda cijeli dan nismo ništa drugo jeli.
