Deni Srdoč, jedan od najtalentiranijih hrvatskih chefova nove generacije, u lipnju je prestao raditi u Dragi di Lovrana, restoranu kojemu donio prvu kvarnersku Michelinovu zvjezdicu i postao kao najmlađi hrvatski Michelinov chef.
Srdoča je zamijenio iskusni bivši chef Drage di Lovrana Zdravko Tomšić. Srdoč nam je ovih dana rekao da idućih nekoliko mjeseci namjerava putovati ako to bude moguće, dok će o brojnim ponudama koje dobiva iz Hrvatske i inozemstva odlučiti krajem godine, vjerojatno u prosincu. Deni Srdoč u petak se i javno prostio od Drage di Lovrana. U poduljem postu na svom Instagram profilu napisao je:
Prije šest godina počeo sam raditi u restoranu Draga di Lovrana,. Prije šest godina počeo sam razvijati taj restoran. Još važnije, prije šest godina počeo sam učiti, razvijati se, rasti s Dragom di Lovrana i njenim ljudima. Mojim kolegama, vlasnicima, našim gostima.
Cilj ovog kratkog pregleda nije prisjećanje na više od dvije tisuća dana koje sam tamo proveo, nego zahvala na vremenu koje sam tamo proveo. Nisam osoba koja se puno osvrće na prošlost, okrećem se onome što tek dolazi. Budućnost me uzbuđuje i usređuje, novi izazovi, nove prepreke koje srećemo na putu poboljšanja. Prema boljem kuhanju, boljem chefu, boljem timu, boljem restoranu.
Kad pogledam iza sebe, ponosan sam. Ponosam na sve, na dobra vremena, ali i na prilike da učim koje su mi dala loša vremena. Jer to je život. Od kuhara koji se borio i za najmanja znanja i iskustva iz kojih je mogao učiti, do krčenja puta do mjesta gdje sam mogao učiti druge i dopustiti drugima da uče od mene. Ne smo u kuhinji, nego i u životu. Ponosan sam što se mentoriranje iz kuhinje uvelike prelijevalo na naše živote. Gotovo da nema razlike između toga da postanete bolji kuhar u kuhinji i bolji čovjek u životu.
Od linijskog kuhara do pizicije chefa. Nema nijednog trenutka na koji se mogu osvrnuti a da nisam ponosan na njega i na ono što smo postigli.
Biti dio tima koji je mom prelijepom, našem preliepom Kvarneru donio Michelinovu zvjezdicu svakako je vrijedilo napornog rada i teških trenutaka, i svaki dobar, sjajan i veličanstven trenutak učinilo još boljim.
Pitao sam se gdje i kako početi ovu poruku. Počinjem i završavam kao što sam to uvijek radio u Dragi di Lovrana. Ambiciozno, spreman preuzeti zadatke koje tek trebam doseći i nadrasti.