Na veselom ručku posvećenom divljači i vinu, najveći su aplauz dobili stari lovac i njegova supruga, domaćica, kuharica koja je cijeli život najviše voljela pripremati divljeg zeca. Stari lovac, Ottaviano Coronica, djeluje vitalno i žilavo usprkos svoje 92 godine. Njegova deset godina mlađa žena još je donedavno jedina u obitelji smjela kuhati divljeg zeca. Roditelji Morena Coronice svratili su jučer u veliki restoran u vinariji svoga sina, jednog od najvažnijih hrvatskih vinara, kako bi pozdravili goste koje je Coronica pozvao na lovački ručak pod nazivom Zaboravljeni okusi divljači.
Gospođa i gospodin Coronica usput su sjedili su ispod velike crno bijele fotografije na zidu restorana, koja prikazuje Ottaviana Coronicu i njegova oca kako s dvocijevkama kreću u lov na Vespi. Zaboravljene okuse divljači jučer je oživjela Ana Morgan iz izvrsne konobe Morgan. Ručak za više od pedeset gostiju počeo je bogatom paštetom od patke s mostardom od ljubičastog luka; Morgani u svojoj konobi kuhaju niz uzbudljivih kondimenata. Uslijedila je fantastična, duboka, okusom jako distinktivna juha od fazanke s okruglicama od fazankina mesa, pa izvrsni ravioli punjeni šljukom koji su se fino složili s Coronicinim visokopolifenolnim neonsko zelenim maslinovim uljem.
Crescendo ručka koji se polako počeo pretvarati u večeru, bila je terina od divljeg zeca umotana u pancetu, jedno od najoriginalnijih jela koja smo probali u Hrvatskoj unatrag dugo vremena. Poslije zeca još smo dobili moćni file jelena s reduciranim umakom od borovnica i domaćom palentom. Chefica Morgan uspjela je stvoriti zaista uzbudljive i originalne okuse i teksture. Lovački ručak kod Morena Coronice, koji je prvi put pucao iz sačmarice još kao klinac, imao je značajnu etnografsku vrijednost. Vještina pripremanja divljači u Istri polako se gubi. Ta se vještina uglavnom svela na šug koji se prelijeva preko fuža ili neke druge tjestenine.
Coronica i Morgani pokazali su nam da je u Istri postojala autentična, žanrovski relativno široka kuhinja koja se temeljila na divljači, i koju svakako vrijedi obnoviti i pažljivo modernizirati. Coronicina vina predstavljala je Daniela Kramarić, sommelierka i vlasnica Plavog podruma, koja je jučer i slavila rođendan.
Glavna je značajka sadašnje generacije Coronicinih vina da im treba vremena, koje im tržište ne daje. Gran Malvasia iz 2017. još je u bebi fazi, te bi za dvije tri godine trebala postati veliko vino. Gran Teran iz 2016. pokazuje potencijal da postane veličanstveno, svjetski vrijedno vino, dok je također mladi Grabar iz 2016. jedna od najboljih hrvatskih bordoških kupaža. Kad smo oko sedam navečer, poslije skoro petosatnog ručka napuštali modernu Coronicinu vinariju u selu Koreniki kraj Umaga, osjećali smo se jako veselo (atmosfera je bila zarazno zabavna i srdačna) ali i relativno lagano usprkos svemu što smo pojeli. Što je, zapravo, jedan od najvećih komplimenata za cheficu.
