Prema prvim podacima, na ovogodišnjoj je Ultri Europe fiskalizirano najmanje 14 milijuna kuna računa više nego na lanjskoj. Usprkos činjenici da su se sobe i apartmani uoči Ultre prodavali po nižim cijenama nego lanjskih godina, i da su se sobe u splitskim hotelima mogle dobiti dan uoči početka Ultre, ukupni financijski rezultati najvećeg mediteranskog glazbenog festivala bit će izvanredni. Ultra je nesumnjivo najsvjetlija točka dosadašnjeg kriznog turističkog ljeta.
Što je sasvim logično, zbog tri razloga. Prvo, Ultra je precizno definirani proizvod s predvidljivom globalnom publikom, za koju nije teško oblikovati adekvatnu ugostiteljsku ponudu. Drugo, Ultra je jedan od najjačih svjetskih festivalskih brendova, pa kao takva stalno generira nove goste, koji automatski povećavaju ukupni promet. I treće, Ultra je opravdano skupa.
Neki su se domaći mediji i ove godine uobičajeno malograđanski zgražali nad pizzom za 200 kuna i finger foodom za 400 kuna. Međutim, ako Ultrini gosti žele toliko platiti, zašto im to Ultra ne bi dopustila?
Ultra nije gastro, i za Ultru ne vrijede mjerila koja vrijede za ozbiljne restorane; jasno je da je svima smiješno kada steak ili rižoto u kvazi fine dining restoranu u Dubrovniku koštaju više nego u pravom fine dining restoranu u Londonu, jer će to dobri restoranski gosti prepoznati i ismijati, pa će takvi dubrovački restorani ostajati sve prazniji i prazniji. No, Ultra je čista komercijalna manifestacija, na koju nitko ne dolazi zbog hrane ili pića, i koja ima pravo maksimalizirati svoj profit koji se ionako dijeli i lokalnoj zajednici. Kako sada stvari stoje, Ultra je najpozitivnija ovogodišnja pojava hrvatske turističke industrije.
