Ilica je jedna od onih zagrebačkih slastičarnica, poput Maksimira i Srebrnjaka, koje su zastale u vremenu i prostoru, ali koje, kao što uvijek naglašavamo, obavljaju važnu pozitivnu socijalnu funkciju. Riječ je o slastičarnicama koje su prije pedeset i više godina pokrenule obitelji koje su u Zagreb stigle pretežno iz zapadne Makedonije.
Te su se slastičarnice afirmirale konvencionalnim izborom slastičarskih kolača poput kremšnita, princes krafni, indijanera, šamrolni, šamšnita i baklava. Još su se više nametnule kvartovskim kupcima svojim nevjerojatno prijateljskim, doslovno empatičnim cijenama. Zahvaljujući takvim slastičarnicama svako si je dijete moglo priuštiti kolače, neovisno o socijalnom statusu roditelja.
Ilica u Ilici 92 tipičan je primjer ovog slatko-socijalnog žanra gradskih lokala, koji se nije promijenio već pola stoljeća. S tim da je Ilica možda najjeftinija od svih.
Ondje, naime, kremšnite dan danas koštaju pet kuna. Jedan medo jednako jedna kremšnita. Zimski je sladoled prije par mjeseci koštao šest kuna, a razni sitni kolači za doma oko 60 kuna za kilogram. Posebno je zanimljivo što Ilica uspijeva raditi s takvim cijenama na lokaciji vrlo blizu strogom centru grada, gdje je sve skupo.
Ilica se nalazi petnaestak metara zapadno od Britanskog trga, koji pak ima najskuplju tržnicu u gradu. Slastičarnice poput Ilice nisu kvalitativno orijentirane. Ali, očito je da one i poslije toliko mnogo godina pronalaze mjesto na tržištu.