Krajem devedesetih godina Vlado i Slavica Borošić, utemeljitelji Bornsteina, prve zagrebačke privatne vinoteke, procijenili su da bi poslu prodaje vina mogli dati dodanu vrijednost.
Borošići su formirali mali tim dizajnera (u njihovim su se vinotekama redovito okupljali zagrebački umjetnici i intelektualci) pa su počeli pripremati lijepo aranžirane božićne poklone namijenjene poglavito tvrtkama.
Bornsteinovi atraktivno dizajnirani blagdanski paketi počinjali su su buteljom vina i bočicom ulja, da bi sadržajem rasli do nekoliko vrlo skupih butelja, udruženih s gusjim jetrima, tartufima, toskanskim čokoladama i svim mogućim sirevima .
Cijela je Hrvatska poludjela za Bornsteinovim božićnim darovima. Ali doslovno poludjela, pa su do sredine dvijetisućitih gospođa i gospodin Borošić prodavali po šest ili sedam tisuća poklona godišnje. A onda je došla 2008, s Velikom krizom.
” Ove smo godine pripremili jedanaest različitih poklon paketa. Radili smo cijelo proljeće i ljeto, očekujući da ćemo sve prodati do 1. prosinca, kao i ranijih godina,” rekao je Vlado Borošić Jutarnjem listu, negdje pred Božić 2008. godine, “No, prodali smo 30 posto manje nego lani.”
Zbog Velike krize državne tvrtke više nisu smjele trošiti na blagdanske poklone. Iduća je godina bila još gora. I privatne su tvrtke mahom odustale od kupnje poslovnih darova, što je Borošiće dovelo u vrlo ozbiljnu financijsku krizu. Naposljetku su morali prodati vinoteku i povući se iz posla.
Desetak godina kasnije, čini se da su se poslovni božićni darovi, barem kad je riječ o vinima i delikatesnoj hrani, ponovo vratili u modu . Niz manjih,i neke jako velike tvrtke, pripremile su prilično ambiciozne kolekcije gastronomskih darova.
Bonkulović, najbolji hrvatski dućan s luksuznom hranom (koji i dalje radi u polurazrušen Kaptol centru), nudi tridesetak lijepo aranžiranih božićnih poklon paketa u rasponu od 93 do 1221 kune. Ovaj najskuplji bazira se na čokoladama Cluizel i Maxim i na gusjim jetrima. Tu je i raskošan izbor vina i žestokih alkohola, uključujući teško dostupni Dingač ET Ernesta Tolja. Bonkulović klijentima nudi i da sami slože sadržaj božićne košare ili paketa.
Uje Lea Botterija, čovjeka koji je osmislio Brachiu, ove godine nudi više od sedamdeset poslovnih darova, po cijenama od pedesetak, pa do pet stotina kuna. Ujevi su darovi duhovito razvrstani po formatu: škatula, škartoc, kutija i košara. Slijedi regionalna klasifikacija, pa tako imamo istarsku, dalmatinsku i istarsko dalmatinsku škatulu, pa tematska (ulja i, začini, slatke delikatese, vino, sol…), a nekoliko paketa ima čak i predznak bio. Zanimljivo je da većinu sadržaja za svoje božićne darove proizvodi samo Uje.
Već i ovi primjeri govore da se posao s božićnim poslovnim darovima ponovo vrlo solidno razvija. Naravno, ne samo kad je riječ o kolekcijama već pripremljenih poklona, kao u Uju i Bonkuloviću, nego i o darovima koje kupci sami biraju u vinotekama i luksuznim trgovinama. Bilo bi zgodno obići najbolje zagrebačke vinoteke (Vivat, Svijet vina, Galerija vina), prvi radni dan poslije Božića. Vrlo je vjerojatno da će izgledati poharano.
