Kraš je nedavno izazvao priličan skandal pokušajem rebrandinga megapopularnih keksa Domaćica, kojoj je dodao riječi menadžerica, pravnica i prodavačica. Prvo, mislimo da je sve to strahovito promašeno i blesavo jer je Domaćica brend bezazlenih keksa, koji nema nikakav politički sadržaj besmisleno ga je pretvarati u socijalnu i aktivističku platformu. Drugo, ako se Kraš kroz ovakav rebranding Domaćice ipak želi boriti za prava žena kao što tvrde njegovi marketingaši, zakasnio je više od 100 godina.
Još su se sufražetkinje početkom 20. stoljeća borile za izlazak žena iz kuće i kuhinje, dakle za činjenicu da žene ne trebaju biti samo domaćice, nego i odvjetnice, prodavačice, političarke i saborske izvjestiteljice, poput velike Marije Jurić Zagorke.
Utoliko je Kraševo rebrendiranje u Domaćicu sa zanimanjem potpuna budalaština, osobito s feminističkog i postfeminističkog motrišta. Treće i najvažnije, ako se Kraš kroz Domaćicu zaista želi boriti za prava žena, ispod logotipa Domaćica trebao bi napisati “protiv zabrane pobačaja”. Dakle, Domaćica protiv zabrane pobačaja. To bi bilo hrabro i originalno.
Pitanje zabrane pobačaja nije naime pitanje o djeci i životu (nitko razuman ne misli da je pobačaj bilo što dobro), nego pitanje koje definira položaj žene u društvu. Zabrana pobačaja znači da žena u određenom društvu, hrvatskom, poljskom ili američkom, nema pravo na samu sebe i da o njoj odlučuju drugi.
Ako se, dakle, Kraš želi boriti za ravnopravnost žena, neka na kutiju keksa napiše Domaćica – protiv zabrane pobačaja. Kraš to, naravno, nikad neće učiniti.
