U subotu popodne nad zapadnim je Zagrebom puhao jak, prilično neugodan sjeveroistočni vjetar. Premda su telefoni pokazivali da je vani 19, pa zatim 16 stupnjeva, vjetar je stvarao osjećaj oštrine i hladnoće.
Vjetru usprkos, na platou ispred restorana Izakaya by Time na Selskoj cesti sjedilo je barem desetak dobro raspoloženih gostiju, koji nisu mogli naći mjesto u unutarnjem dijelu “terase”; budući da je Izakaya prostor omeđen staklenim stijenama, otvaranjem tih stijena skoro se cijeli restoran pretvara u terasu.
U unutarnjem dijelu također se, zbog otvorenih stijena, osjetio vjetar, ali ipak značajno manje nelagodno nego vani.
Ručali smo solidnu miso juhu, jako ukusan bao s patkom, veliki classic sushi box s dva nigirija i četrnaest rolica koji je zapravo dovoljan za dvije, i neobično dobro napravljen nigiri s izvrsnom masnom plavom tunom.
Nigiri s gotovo topivom blijedom tunom košta 27 kuna, što je za taj rang užitka jeftino. Pojeli smo ih pet. No, u Izakayu se ne dolazi samo zbog hrane.
Izakaya, uređena jednako atraktivno kao njen prethodnik Time, možda je jedini restoran u Zagrebu koji usred oblačnog i vjetrovitog dana može stvoriti osjećaj večernjeg izlaska. Ondje je naprosto zabavno sjediti i ne da vam se baš ustati dok vas vjetar žestoko ne propuše kao nas danas. Drugo, Izakaya je value for money. Ne samo zbog prevelike kutije sushija za 75 kuna vež i zbog vrlo prihvatljivih cijena vina.
Albarino Martin Codax, izvrsno, svježen a opet supstancijalno španjolsko bijelo vino, košta samo 34 kune za čašu pa nije čudo što se nismo mogli zaustaviti.
Osjećaj izlaska i korektne cijene učinili su Izakayu jednim od najprivlačnijih gradskih lokala usprkos lokaciji izvan centra. A hrana to dobro prati i katkad, kao u slučaju današnje masne tune, bitno nadmašuje očekivanja.
