Danas oko 13 sati pokušali smo bez rezervacije ručati u zagrebačkom Vinodolu. Ljubazna hostesa na ulazu rekla nam je da su baš svi stolovi rezervirani ili već zauzeti. Bilo je to doslovno prvi put da u Vinodolu nismo uspjeli dobiti stol.
Vinodol se drži propisa, pa su stolovi na njegovoj unutarnjoj terasi potpuno zaštićenoj od vjetra, zaista razmaknuti na dva i pol metra, ali Vinodolova unutarnja terasa svejedno prima šezdesetak ljudi.
Osim toga, danas je ponedjeljak, tradicionalno najgori dan u tjednu za restoransku industriju. Logično je da negdje nema mjesta petkom ili subotom. Ali, posve je ekscesno kad u bilo kojem restoranu nema mjesta u ponedjeljak.
Taj je eksces dobar znak, jer pokazuje koliko su se Zagrepčani zaželjeli restorana. Vinodol nije usamljen slučaj. Carpaccio, koji nema zaštićenu terasu rezerviran je danima unaprijed i pun kad god se može sjediti vani bez opasnosti da vam vjetar odnese tanjur.
Okrugljakova veoma prostrana terasa rezervirana je svakog vikenda. Navala na restorane koji imaju funkcionalne terase pokazatelj je vitalnosti dijela zagrebačke restoranske scene i zaista dobra vijest za ugostiteljsku industriju.
