U podrumu zagrebačkog restorana Apetit City u petak uoči Badnjaka održana je prezentacija nekih zaista velikih, važnih šampanjaca o kojima hratsko tržište ne zna dovoljno. Apetitovim podrumom već mjesecima vlada vibrantna sommelierka Jelena Šimić Valentić, koja ondje priređuje najrazličitije programe vezane uz fina pića: od elementarnih vinskih radionica za početnike, do masterclassa poput sinoćnjeg, koji je držao Željko Bročilović Carlos. Jelena će u Apetitovu podrumu uskoro otvoriti i dućan s prestižnim vinima.
Željko Bročilović Carlos jedan je od najupućenijih protagonista hrvatske vinske industrije: Carlos je milijun putao putovao Burgundijom, i tek nešto manje Moselom i Toskanom. On je čovjek koji zaista zna. U petak navečer Carlos je u Vinskoj školi Jelene Šimić Valentić predstavio nekoliko šampanjaca koji spadaju u kategoriju growers champagne.
Growers champagne bazično znači da vinogradari proizvode šampanjce isključivo od grožđa iz svojih vinograda. Šire govoreći, growers champagne označuje vinare koji se drže što prirodnijih načela uzgoja grožđa i koji primjenuju drukčije prakse proizvodnje šampanjca od velikih proizvođača. Predbožićna večer kod gospođe Šimić Valentić počela je šampanjcem Laherte Frères baziranom na pinot meunieru, koji je impresionirao velikim tijelom i opakom svježinom. Zatim smo kušali prvu liniju De Sousa utemeljenu na chardonnayu, koja je bila, recimo, prilično ok. Idući šampanjac, Longitude veličanstvene, doista prevažne kuće Larmandier Bernier, uveo nas je u svijet ozbiljnih vina. Larmandier Bernier jedna je od najvažnijih modernih šampanjskih vinarija. Njihova su se vina prije desetak godina sa stanovitim uspjehom prodavala i u Hrvatskoj. Danas, u vrijeme masovnog pokreta koji afirmira manje šampanjske kuće, Larmandier-Bernier mogao bi postati jedan od favorita novog hrvatskog tržišta pjenušavih vina.
Zatim smo još kušali rose De Sousu i ružičasti Larmandier koji nisu bili loši, ali nisu posebno impresionirali. Za razliku od De Sousina šampanjca Triple A, svakako najboljeg šampanjca što smo ga sinoć probali. Triple A znači Avize, Ay i Ambonnay, dakle tri čuvena položaja za uzgoj grožđa u Champagni. Samo je vino duboko i komplicirano: kremastošću i citrusnim aromama podsjeća na velike blanc de blancs šampanjce, premda je prepuno crnog pinota. Naposljetku smo kušali Terre de Vertus, naš omiljeni Larmandier-Bernier, što smo ga u prilično velikim količinama pili u Marcellinu prije nekih desetak godina. Terre de Vertus vino je malog, previtkog tijela, dramatične teksture, opasnih kiselina i fantastično opsežnog aromatskog sklopa.
Terre de Vertus, čisti chardonnay, jedan je od najboljih šampanjaca koji se uopće mogu kupiti u Hrvatskoj. Mi smo, dakle, večer prije Badnjaka uživali u nizu izvrsnih šampanjaca koji se mogu kupiti u Hrvatskoj za vrlo pristojan novac: od 300 do 550 kuna po boci. Istodobno, uvjerljiva većina hrvatskih hotela i restorana ostaje kod Moet et Chandona, premda se radi o nedvojebno najdosadnijem šampanjcu na svijetu. Moet et Chandon Brut Imperial sigurno je odličan globalni izbor za ljude koji ne vole šampanjac, ali se i tko zna zašto pretvaraju da ga obožavaju. Međutim, oni ugostitelji i hotelijeri koji tvrde da se bave pravim stvarima, odmah bi morali krenuti barem korak dalje. De Sousa i Larmandier Bernier simboliziraju baš taj neophodni iskorak od šampanjca kao supermarket proizvoda, do šampanjca kao vrhunskog i jako individualiziranog vina.
