Otkad je izumljena krajem 19. stoljeća, preko Tupperwarea 40tih do inovacija našeg doba i sada, evo, zabrane korištenja plastičnih predmeta za jednooratnu uporabu, plastika je igrala golemu ulogu u modernizaciji, rastu konzumerizma i razvoju. Mnogi današnji poslovni modeli niti navike ne bi postojali bez plastike. A u plastičnom svijetu plastična ambalaža, ambalaža hrane prije svega, ima posebno mjesto. I bogatu povijest.
Od 1. srpnja u Hrvatskoj i ostatku EU zabranjena je prodaja i uporaba plastičnih čaša, slamki, žličica, tanjura, vrećica za jednokratnu uporabu. Plastika, u raznim oblicima i praktički nerazgradiva, postala je težak ekološki problem za cijeli svijet. Dok se opraštamo od jednog njenog značajnog dijela, donosimo kratki pregled povijesti plastične ambalaže, koja je inovacijama promijenila tijek razvoja globalnog prehrambenog sustava.
Alexander Parkes prvi je čovjek koji je proizveo plastiku. Revolucionarni materijal predstavio je na Velikoj međunarodnoj izložbi u Londonu. Plastiku je dobio od celuloze. Što znači da je prva plastika bila biološka kao i najnoviji plastični materijali. Parkesova plastika mogla se zagrijavati i oblikovati, a kad se hladila zadržavala je oblik.
Švicarski tekstilni inženjer Dr. Jacques Edwin Brandenberger napravio je celofan, prozirni, nepromočivi list plastike u koji se može zapakirati doslovno sve. Brandenberger je celofan izmislio za potrebe tekstilne industrije kako bi odjeću zaštitio od prljanja. Nije imao pojma koiko će celofan postati sveprisutan i korišten kasnijih desetljeća.
Mladi inženjer Richard Drew izmislio je Scotch Cellulose Tape, prozirnu ljepljivu traku koju će kasnije preimenovati u Cellophane Tape, a mi ćemo je upamtiti kao selotejp. Trgovci i proizvođači hrane oduševljeno su prihvatili selotejp kao rješenje za bolje zatvaranje paketa.
Ralph Wiley, laborant u korporaciji Dow Chemical slučajno je otkrio novu vrstu plastike: poliviniliden klorid, koji će postati poznatiji kao Saran TM, ljepljiva folija koja prijanja uz gotovo svaki materijal. Saran je prvo korišten za zaštitu vojne opreme, a kasnije se raširio u prehrambenoj industriji, kao jedan od omiljenih načina čuvanja svježine hrane.
Earl Silas Tupper u Americi je izmislio Tupperware. Svoju liniju polietilenskih kontejnera za hranu lukavo je promovirao kroz mrežu domaćica, koje su prodajom Tupperwarea zarađivale dodatni novac. Tupperware i ostali plastični kontejneri koji se čvrsto zatvaraju ostali su najvažniji oblik plastične ambalaže za hranu u povijesti.
Dr. Jules Montenier napravio je prvu plastičnu bocu s raspršivačem. Kupio ju je proizvođač dezodoranska Stopette. Budući da je Stopette bio spoznor popularne TV emisije What’s My Line, plastične boce munjevito su ušle u masovnu uporabu.
Ikonografski plastični proizvod, crna vreća za smeće (polietilen) nastala je u Kanadi. Izmislili su je Harry Wasylyk i Larry Hansen. Nove vreće za smeće osmišljene su za komercijalnu uporabu i prva tura prodana je općoj bolnici u Winnipegu. Vrlo brzo ljudi su ih počeli masovno kupovati za kućnu uporabu, a uskoro su postale i obvezni prizor u stražnjim dvorištima restorana.
Robert W. Vergobbi patentirao je zipper vrećice. Vrećice s rubom koji se može zatvoriti patentnim zatvaračem zamislio je kao pernice. Ali bilo je očito da im je potencijalna uporaba puno šira. Ponovno su lansirane 1968. kao Ziploc, vrećice za čuvanje hrane. Te su vrećice stvorile nove navike nošenja sendviča i svježe hrane za konzumiranje izvan kuće.
Prvi lunch box, plastična kutija s pretincima za hranu, proizvedena je u Wisconsinu u tvornici Geuder, Paeschke and Frey. Na njoj je bio Mickey Mouse. Dio kutije bio je limen, a potpuno plastične kutije za gablec počele su se prodavati 60-tih.
Bubble Wrap. Izmislili su ga inženjeri Alfred Fielding i Marc Chavannes u svojoj firmi Sealed Air Corporation. Osim što je omogućila siguran transport lomljivih predmeta, folija s mjehurićima postala je jedan od omiljenih alata za borbu protiv stresa. Radosno je pucketamo do danas.
Švedska kompanija Celloplast lansirala je prve plastične vrećice za kupovinu. Dizajnirao ih je njihov inženjer Sten Gustaf Thulin kao praktičniju zamjenu za platnene vrećice. Ostalo je povijest.
Sredinom 50-tih supermarketi su počeli prodavati gotovu hranu na tacnama za podgrijavanje i večeranje pred televizorom. Poklopila su se dva poratna trenda: popularnost svega što štedi vrijeme i fascinacija televizijom. Swanson TV Dinners bio je najjači brend, a jedan od velikih povijesnih događaja u industriji plastike bio je kad su aluminijske kontejnere 1986. zamijenili plastični.
Američko Udruženje industrije plastike uvelo je dobrovoljno identificiranje plastičnih materijala kroz kodificirani sistem kojim su proizvođači mogli pokazati od kakve je plastike napravljena njihova ambalaža.
Pojavile su se salate spremne za uporabu pakirane u plastičnim vrećicama. Te su vrećice smanjile bacanje hrane i omogućile trgovcima da s polica prodaju više svježeg povrća.-
Mekane plastične tube omogućile ljudima da počnu piti jogurte u hodu, što je bilo vrlo važno za trendove zdrave hrane prije 20 godina..
Polilaktička kiselina (PLA) dobivena iz kukuruza ušla je u industriju ambalaže i plastiku biološkog porijekla, s kojom je sve počelo, vratila u igru. PLA je donijela i nove mogućnosti u razvoju tehnologije 3D printa.
Prvi su put proizvedene lagane dvolitarske plastične boce i demižonke. Bile su 30 posto lakše nego 70-tih kad su ušle u masovnu uporabu.
Plastične boce dosegle su 27 posto potencijala za reciklažu, što je plastični otpad umanjilo za 1,5 milijardu kilograma. Plastične vrećice dignute su na 13 posto potencijala za reciklažu, čime je uklonjeno 400 milijuna kilograma plastičnog otpada. Mogućnost reciklaže, zbog novih sustava prerade i proizvodnje, otada se udvostručila.
Metalyte TM filmovi omogućili su da krhka hrana poput žitarica, kave, rezanaca ili krutona ostane svježija i očuvanija.
Heinz Dip & Squeeze, prva inovacija u pakiranjima ketchupa u 42 godine, donijela je pakiranja s dvostrukom funkcijom: iz zatvorenih kontejnera ketchup se može istiskivati, a kad se skine stražnja folija postaju zdjelice koje omogućavaju da se hrana umače u ketchup. Jedenje u hodu postalo je zabavnije i praktičnije.
