U članku pod naslovom Renesansa pristupačnih restorana, The New York Times nedavno je izvijestio o novom fenomenu na pariškoj restoranskoj sceni. Riječ je o restoranima koji nude ekspertno, svježe skuhane ručkove i večere s klasična tri slijeda (predjelo, glavno jelo, desert) za 20-tak eura, što je za pariške kriterije smiješno jeftino.
Takvi restorani oživljavaju tradiciju žanra koji se prije stotinjak i više godina zvao bouillon. Bouilloni su bili gostionice namijenjene prvenstveno pariškoj radničkoj klasi. Neki od današnjih, novih jeftinih restorana namjerno u ime stavljaju riječ bouillon, pa New York Times toplo preporučuje ručkove i večere u Bouillon Julien, prekrasnom povijesnom art deco restoranu koji je Edouard Furnier osnovao 1906. i Bouillon Pigalle, još jedan spomenik pariškom restoraterstvu, koji je u 19. stoljeću osnovala mesnica Duval s revolucionarnom ponudom jeftinih rezova mesa i koji danas sve sastojke nabavlja od lokalnih OPG-ova na centralnoj pariškoj tržnici Rungis.
Novi val pariških restorana pred kojima se navečer stvaraju redovi, uglavnom priprema klasike francuske, escoffierovske građanske kuhinje: marinirani poriluk, steak s bearnaiseom i pomfritom, pačji confit, alzaško kiselo zelje s kobasicama, cassoulet i slična jela. Recenzije su vrlo dobre, a trend raste, pa su vlasnici Bouillon Juliena nedavno otvorili još jedan bouillon.
Veliki povratak jeftinih tradicijskih restorana na parišku scenu povezan je s nizom faktora: od pokreta Žutih prsluka, preko realne stagnacije francuskog gospodarstva, specifičnog karaktera starih pariških građanskih i radničkih restorana, do prirodne reakcije na dugogodišnju dominaciju trendovskih restorana, fine dininga i visoke kuhinje. Večere u klasičnim pariškim haute cuisine restoranima poput Guy Savoya ili u modernističkim restoranima visoke kuhinje poput Allena u Ledoyenu, koštaju oko tisuću eura za dvoje, i to s vinom prosječne do srednje cijene. Osim toga, one su dugačke, zahtjevne, ritualizirane i često izazivaju zamor.
Zato je logično da raste potreba za novom, sasvim drukčijom restoranskom ponudom koja se bazira na niskim cijenama i jednostavnim, ukusnim i precizno skuhanim jelima. Pariški novi val jeftinih ali dobrih restorana, mogao bi utjecati na hrvatsku restoransku industriju, budući da kupovna moć velikog dijela naših gostiju naprosto zahtijeva niske cijene i hrvatski restoranski gosti vole tradicijske okuse.
No, da bi takvi restorani kod nas postali postali trend, ključno je ekspertno znanje o restoranskom kuhanju i pošten odnos prema sastojcima.
