Hrvatska, dakle, proizvodi neka od najboljih maslinovih ulja na svijetu. To je službeno, budući da je Flos Olei petu godini zaredom proglasio Istru najboljom svjetskom maslinarskom regijom. Kvarnerski škampi sigurno spadaju među najbolje rakove na svijetu. Istarski se bijeli tartuf može mjeriti s pijemontskim.
Tu su još otočka janjetina, pa fenomenalna plava tuna, niz vrhunskih divljih bijelih riba, pa puno nezagađenih prostora za foraging, pa počeci sustavnog uzgoja crne slavonske svinje, koja može ostati i jedna od ikona hrvatske gastronomije. Hrvatska, nadalje ima šest Michelinovih restorana. Barem tri bave se vrlo lokalnom, modernom autorskom kuhinjom. Lokalna autorska kuhinja roba je koja se već barem pet godina najviše traži na svjetskom restoranskom tržištu.
Svim ovim divotama usprkos, Hrvatska turistička zajednica odlučila je da nacionalnu gastronomiju trebaju predstavljati zagorske štrukle. Naime, Svjetska turistička organizacija (UNWTO) pokrenula je kampanju s ciljem promoviranja gastronomije kao važnog dijela turističke industrije.
U sklopu te kampanje svaka zemlja treba izdvojiti najpoznatije nacionalno jelo. HTZ je, piše u njihovu priopćenju, odlučila će se “bogatstvo i raznolikost hrvatske gastronomije predstaviti kroz zagorske štrukle.”
Nemamo ništa protiv štrukli. Dapače, volimo ih pojesti. Ali, zar štrukle, jelo od tri do četiri sastojka od kojih ni jedan nije specifičan za Hrvatsku, zaista predstavljaju bogatstvo i raznolikost hrvatske gastronomije? Drugo, turisti u Hrvatsku ipak daleko najviše dolaze na more. Gdje bi turisti na moru trebali naručiti štrukle; u istarskim konobama, dalmatinskim konobama ili dubrovačkim i hvarskim ribljim restoranima ? Možda ipak na Kornatima?
Uistinu ne znamo ni jedan lokal na moru, koji peče ili kuha štrukle, ne računajući nešto pansionskih hotelskih kuhinja gdje se koriste smrznute štrukle. Nadalje, ni u Zagrebu štrukle nisu baš često na restoranskim menijima, osim u Esplanadi, Ficleku i par starijih restorana u sjevernim dijelovima grada gdje to ima smisla.
Dakle, Hrvatska turistička zajednica odlučila je da hrvatsku gastronomiju u svijetu predstavlja jelo od lokalnih, nespecifičnih sastojaka, koje se gotovo nigdje ne može pojesti, koje nema nikakve veze s našim najvažnijim turističkim područjima, o koje je, zapravo, najprisutnije u zamrzivačima supermarketa, što sugerira da HTZ hrvatsku gastronomiju svodi na podgrijavanje gotovih ili polugotovih jela. Upravo briljantno.
