Prošlo je sedamdeset dana od Velikog potresa. Previše se Zagrepčana, kad je riječ o njihovim svakodnevnim navikama, ponaša kao da je potres bio jučer.To osobito vrijedi za izbjegavanje restorana u strogom centru Zagreba.
Postoje, naravno, iznimke. Carpaccio radi vrlo dobro, Bistro Esplanade, kako nam je danas rekao njegov maitre d’ Ivan Trbušić, zadnja tri dana bilježi promete skoro kao prij epidemije, a ni Burgeraju ne ide loše. I Franko Street bio je solidno pun u par zadnjih večeri. No,većina restorana u centru radi s manje od 50 posto kapaciteta, uglavnom s dvadesetak posto, što je prilična katastrofa. I što je sve duboko pogrešno.
Središte Zagreba zaista jest strahovito oštećeno. Centar Zagreba nikad nije izgledao tužnije . Međutim, centar Zagreba fizički je sto posto siguran, a i one neugodne dizalice pomaknule su se prema istoku i i zapadu uz još par slučajeva u Jurišićevoj. Centar Zagreba oštećen je je i neprivlačan.Međutim, koliko god to patetično zvučalo, centar Zagreba mogu oživjeti samo Zagrepčani.
Građani Zagreba moraju se vratiti u središte svog grada, pa tako i u njegove restorane, i to odmah. Jer, kao i u svim sličnim primjerima, ovom gradu neće osobito pomoći notorno korumpirani gradonačelnik, kao ni lijeva ili desna Vlada, nego prije svih, doslovno, njegovi građani. A Zagreb se ne može početi oporavljati dok se ne oporavi njegov strogi centar.
