Kolovare je veliki, stari hotel u lijepom zadarskom kvartu, na moru, petnaestak minuta hoda od povijesnog centra grada. Kolovare ima veoma ljubazno osoblje. No, Kolovare je, nažalost, vrlo loš hotel. Evo zašto.
Veliki atrij s barom uređenjem i atmosferom neumoljivo podsjeća na starački dom. Javni prostori ogledalo su velikih hotela: ako javni prostor izgleda plastično, dosadno, mrtvo i socijalno, hotel je osuđen na životarenje i eutanaziju. Sobe su, nažalost, još mnogo gore od prostora između bara i recepcije.
Sobe su razmjerno male, od 16 do 22 kvadratna metra. Ručnici su tanki, grubi i djelomično poderani. Hotelsku kozmetiku treba izbjegavati. Mali televizor obješen je na velikom ogledalu, što je donekle nezgodno. Daljinski upravljač u sobi 254 bio je potrgan i zalijepljen selotejpom. Room servicea nema ili u sobi ne postoji obavijest o room serviceu.
Sobe su neudobne, sterilno uređene (ako uopće možemo govoriti o uređenju) i blago asociraju na siromašnije privatne bolnice. Sobe jesu funkcionalne: kreveti nisu posve neudobni, tuševi rade i voda je vruća. Međutim, bazična funkcionalnost tipična je za hotele s dvije ili tri zvjezdice. Od hotela s četiri zvjezdice očekujete barem minimalni luksuz, ponešto udobnosti i zadovoljstva. Iz hotela Kolovare, međutim, samo želite što prije pobjeći.
Hotelski su protokoli pogrešni. Prijavili smo se oko 11 ujutro kad soba , naravno, još nije bila spremna (u hotelske se sobe nigdje u svijetu, načelno, ne ulazi prije jedan ili dva). Protokol primanja gosta koji je došao prerano u hotelima s četiri ili pet zvjezdica nalaže da recepcija odmah čekira gosta, uzme njegove podatke, spremi njegovu garderobu, kaže mu broj sobe i eventualno ponudi gostu welcome drink. Podrazumijeva se da će prtljaga čekati gosta u sobi, kad soba bude spremna.
Vrlo ljubazna recepcionerka nije nas htjela čekirati nego nam je samo rekla da odnesemo prtljagu u hotelsku garderobu. Uspjeli smo se čekirati dva i pol sata kasnije, pa smo zatim sami ušetali u garderobu i odnijeli torbe u sobu. Mogli smo, usput govoreći, uzeti bilo čije kofere, jer smo bili sami u garderobi prepunoj najrazličitijie prtljage. Kad smo se ponovno spuštali na šetnicukraj mora prema gradu, uočili smo da je hotelska ograda crvenosmeđa od hrđe, premda je hotel navodno renoviran prije par godina.
Kolovare je, dakle, pristojan hotel za kategoriju od dvije, ako smo baš jako benevolentni mršave tri zvjezdice. A ima pune četiri, baš kao, recimo, rovinjski Adriatic ili splitski Briig. Hrvatska Vlada hvali se kako u strukturi našeg hotelskog smještaja naglo raste broj hotela s četiri ili pet zvjezdica.
No, Kolovare, kao i mnogi hoteli u Dalmaciji i Istri, tipičan je primjer hotela s lažne četiri zvjezdice: Kolovare je četiri zvjezdice mogao dobiti jedino tvrdim lobiranjem u Ministarstvu turizma, što govori o inherentnoj korupciji u hrvatskoj turističkoj administraciji.
Drago Ministarstvo turizma, zbilja, kako je moguće da Kolovare ima četiri zvjezdice? I hoće li ministrica nenajavljeno posjetiti Kolovare da bi se osobno uvjerila što sve hrvatska turistička industrija prodaje pod četiri zvjezdice?
