U komentarima ispod naše jučerašnje recenzije izvrsne HTV-ove emisije Dulum zemlje posvećene proizvođačima hrane, razvila se manja rasprava o tome je li riječ dulum dovoljno hrvatska ili bi trebalo koristiti nešto primjerenije hrvatskom jezičnom i kulturnom identitetu. Takve su raspave, nažalost, jednako neizbježne koliko i besmislene. Evo zašto.
Rječnik hrvatskog jezika nastajao je kroz stoljetne dodire sa susjednim jezicima i susjednm kulturama. Naš je jezik prirodno pun turcizama, pa je i naš rječnik hrane i pojmova vezanih uz proizvodnju hrane prirodno pun turcizama.
Ćevapi su naprosto ćevapi e ne mesni uštipci kako ih se svojedobno pokušalo prozvati (mesni uštipci su ionako jedno drugo jelo od mljevenog mesa). Burek je naprosto burek, nije nikakav svitak s mesom kao što ga danas pokušavaju preimenovati u nekim restoranima. Isto rijedi i za riječi koje dolaze iz drugih jezika, osobito onih s kojima smo bili u neprekidnim kontaktima. Brudet je brudet a ne riblje “varivo”. Gulaš je naprosto gulaš. Kremšnita je kremšnita. I tako bi mogli unedogled.
U krajnjoj liniji, burger je nužno burger. Premda se tu radi o relativno novoj riječi koja za razliku od ovih prethodnih nije tradicijski utemeljena, vrlo je vjerojatno da nikad nećemo pronaći hrvatsku riječ za burger koja će zaista zaživjeti u jeziku. A riječ koja ne zaživi, u najboljem slučaju vrijedi koliko i legendarni zrakomlat (tako su neki jezični puristi u nacionalnom zanosu svojedobno željeli nazvati helikopter).
Hrvatska je mala zemlja s relativno malim rječnikom i s kulturom limitiranog dometa, što je tipično za sve zemlje i narode malih jezika. Utoliko hrvatski jezični i kulturalni koncepti, i kad je riječ o nazivima hrane i pića, moraju biti otvoreni i inkluzivni. Hrvatski se jezik, kao i hrvatski kulturni identitet, otvorenošću i inkluzivnošću obogaćuju a ne osiromašuju.
Karakterističan primjer uspješnosti takovg pristupa su Đulabije Stanka Vraza. Kako znamo, Đulabije su ljubavni kanconjer nastao u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda. Radi se o jednom od esencijalnih djela hrvatskog pjesništva 19. stoljeća. E sada, Stanko Vraz, pravim imenom Jakob Frass, bio je Slovenac koji se doselio u Hrvatsku, a đulabije su turcizam koji označava jednu vrstu jabuka. Dakle, jedno od najznačajnijih djela hrvatske preporodne književnosti napisao je etnički Slovenac koristeći turcizam u naslovu. Ovaj primjer najbolje govori o tome koliko su otvorenost i inkluzivnost važne za stvaranje i održivost hrvatskog kulturnog i jezičkog ideniteta. Stoga dulum definitivno jest i hrvatska riječ, a Dulum zemlje izvrsno je, zvučno ime za TV emisiju o proizvodnji hrane na zemlji, koje se lako pamti.
